Kako i dolikuje, tekst ću otpočeti najiskrenijom čestitkom za one koji su još jedan 1. maj nekako uspjeli dočekati na kakvom-takvom radnom mjestu. Uz duboki naklon čestitam svima koji će danas jesti meso, pa makar to bilo i ono mljeveno, najsumnjivijeg mogućeg porijekla. Takav uspjeh vrijedan je pamćenja. Tako kažu i statistika i prognoze (ili što reče onaj vic: meso ćemo jesti samo onda kada nam ga doktor prepiše na recept). (more…)
Članci označeni sa „1 maj“
DNEVNIK ZA RADIO SLOBODNA EVROPA
Posted: maj 5, 2012 in Kolumne, Novosti, ČlanciOznake:1 maj, afirmator, automobil, Brad, Gete institut, kaktus, mirko demić, molski akordi, oda manjem zlu, rende, Voja Čolanović
Subota, 28.04. (Neočekivana radost)
Kao i obično, ustajem u 06:04. Pristavljam kafu i tiho pjevušim stihove Pušenja: „On pomisli kako bi petak bio ljepši da sutra nije subota radna“. Ne volim radne subote! („Šta se mora, nije ni teško“ jedna je od najvećih laži ikad izrečenih) A slučaj je htio da baš danas, na Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, dobar dio dana provedem u firmi koja se bavi zaštitom na radu. Čitam vijesti na portalima, tačnije, samo vijesti iz kulture. Sve drugo bi dodatno pokvarilo divno, sunčano jutro. Provjeravam mejl, i… I moj dan naglo postaje mnogo bolji nego što se činilo da će biti. Ozvaničeno je – gostovaću na promociji knjige „Oda manjem zlu“ Voja Čolanovića u Beogradu! Velika je to čast, ali i radost, jer ću, pored Čolanovića (koga sam kao klinac vidio tamo neke 1994. ili 1995. godine) vidjeti i neke druge drage ljude. Iskoristiću ovo putovanje da se vidim i sa kolegama iz IK Rende, pošto su nagovijestili da bi moja nova knjiga do sredine mjeseca trebalo da izađe iz štampe. Nešto kasnije dobijam još jedan mejl kojim me Dejan obavještava da je upravo stigao u grad i da bi volio da se vidimo. Našli smo se uveče u Domu omladine i, uz još nekoliko (njegovih) prijatelja razgovarali smo o svačemu – minijaturnim HD kamerama, knjigama, radu i stanju u medijima, psihologiji i geografiji, etničkim identitetima i predrasudama… Vraćajući se kući zaključujem da ova (radna) subota i nije bila tako loša. Naprotiv. (more…)
Jesmo. Pretjerivali smo. Naročito u jelu. Jednom godišnje, za 1. maj, okupljali su se gotovo svi članovi familije. Svake godine smo se okupljali kod nekog drugog – u Pančevu, u Prisadama, u Šiljakovcu, u Batrovcima… Žene su se takmičile u spravljanju kolača koje smo (naročito mi klinci) nemilosrdno čistili sa ovala. Muškarci su igrali šah, jamb i razne kartaške igre. Mi, djeca, trčali smo, igrali se loptom, smijali se jedni drugima zbog različitih dijalekata i akcenata kojima smo govorili. Pretjerivali smo, istina je. I neka smo. (Može li se uopšte pretjerati sa smijehom, veseljem i radošću?) Tako pamtim praznik rada. Do 1992. (more…)
