Prikaz romana „Oda manjem zlu“ Voje Čolanovića (Mono i Manjana, 2011)
Ne bi bila greška roman „Oda manjem zlu“ nazvati ljubavnim romanom iz prostog razloga što okosnicu radnje čini ljubavna priča. To, istina, nije obična ljubavna priča jer biolozi Janko Đapa i Mina Aho nisu baš obični ljubavnici. Ergo, ne bi bilo ispravno okvalifikovati ovaj roman samo kao ljubavni. (more…)
Zanimljiv razgovor sa piscem Vojom Čolanovićem (Bosanski Brod, 1922) uz promociju njegovog romana „Oda manjem zlu“ upriličen je u srijedu 16.05.2012. u beogradskom SKC-u. Aleksandar Jovanović, predsjednik žirija za dodjelu nagrade Borisav Stanković, ovom prilikom uručio je nagradu Čolanoviću, s obzirom da autor nije mogao da je primi u Vranju tokom „Borine nedelje“.
Berislav Blagojević je pročitao priču „Susret“ u kojoj se prisjeća Čolanovićevog gostovanja u Brodu ratnih devedesetih.
O Čolanovićevom stvaralaštvu i naročito o romanu „Oda manjem zlu“ govorio je i Aleksandar Jerkov, urednik ovog izdanja.
U opuštenom razgovoru koji je uslijedio, a koji je moderirala Vesna Kapor, Voja Čolanović prisutne je nasmijao nekoliko puta, otkrivajući detalje iz djetinjstva, stvaralačkog procesa, te neke nepoznanice vezane za roman.
Subota, 28.04. (Neočekivana radost)
Kao i obično, ustajem u 06:04. Pristavljam kafu i tiho pjevušim stihove Pušenja: „On pomisli kako bi petak bio ljepši da sutra nije subota radna“. Ne volim radne subote! („Šta se mora, nije ni teško“ jedna je od najvećih laži ikad izrečenih) A slučaj je htio da baš danas, na Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, dobar dio dana provedem u firmi koja se bavi zaštitom na radu. Čitam vijesti na portalima, tačnije, samo vijesti iz kulture. Sve drugo bi dodatno pokvarilo divno, sunčano jutro. Provjeravam mejl, i… I moj dan naglo postaje mnogo bolji nego što se činilo da će biti. Ozvaničeno je – gostovaću na promociji knjige „Oda manjem zlu“ Voja Čolanovića u Beogradu! Velika je to čast, ali i radost, jer ću, pored Čolanovića (koga sam kao klinac vidio tamo neke 1994. ili 1995. godine) vidjeti i neke druge drage ljude. Iskoristiću ovo putovanje da se vidim i sa kolegama iz IK Rende, pošto su nagovijestili da bi moja nova knjiga do sredine mjeseca trebalo da izađe iz štampe. Nešto kasnije dobijam još jedan mejl kojim me Dejan obavještava da je upravo stigao u grad i da bi volio da se vidimo. Našli smo se uveče u Domu omladine i, uz još nekoliko (njegovih) prijatelja razgovarali smo o svačemu – minijaturnim HD kamerama, knjigama, radu i stanju u medijima, psihologiji i geografiji, etničkim identitetima i predrasudama… Vraćajući se kući zaključujem da ova (radna) subota i nije bila tako loša. Naprotiv. (more…)
