TREBAO SAM BITI RIJEČ


PJESNIK JESTE RIJEČ

Recenzija zbirke Berislava Blagojevića „Trebao sam biti Riječ“

(Bosanski Brod, 2005)

 

 

Zbirka pjesama Berislava Blagojevića „Trebao sam biti riječ“ je njegova prva zbirka, ona kojom se on pojavljuje kao pjesnik, ali većina pjesama, kako sam autor reče, već je trebala poći u školu, jer su nastale prije pet, šest i više godina, a to pokazuje kako je teško mladom pjesniku ovdje i danas objaviti napisano. Većina pjesnika propjeva rano jero moraju – to je ona unutrašnja potreba u njima koja traži puta i načina da se otjelotvori u riječ i stih, a B. Blagojević je čak poželio daje sam riječ – ona riječ koja nije obična i svakodnevna, nego riječ koju nazivaju savješću čovječanstva. Zbirka je podijeljena u tri ciklusa koja je pjesnik formirao po svom unutrašnjem osjećanju i samo donekle po tematici, jer iako je u prvom ciklusu pretežno socijalna, u drugom misaona, a u trećem ljubavna poezija, ipak nema stroge granice koja tematskiodvaja jedan ciklus od drugog; slobodno možemo reći da se ove tri teme prepliću, miješaju i dopunjuju u svim pjesmama.

Zbirka kao da priča i jednu priču o dječaku koji je imao 13 godina kada je počeo rat, o jednom prekinutom djetinjstvu i razočarenju u ljude, njihovu glupost i pohlepu.

NEKAD SMO ZNALI HODATI PO VODI,

A ONDA SMO OTKRILI STRAST

SAKUPLJANJA KAMENJA U DŽEPOVE.

Priča dalje kazuje o malom, porušenom gradiću pokraj velike rijeke u kome sve trune i propada, o našem dječaku koji prerano stari gledajući glad, bijedu i nepravdu. U izrazito socijalnoj pjesmi SIROTANI golub, inače simbol mira, pretvorio se u potpuno drugačiji simbol sitosti koja ne da da se poleti. Čitav krug opsesivnih simbola uzrokovan je u ovim pjesmama ratom, ali rat je i otvorio niz pitanja na koja pjesnik traži odgovor u svojim misaonim pjesmama.

KUDA DALJE?

VAN ZIDINA ĆELIJSKE OPNE?

VAN LJUŠTURE MLADE,

NEOKRNJENE KOŽE?

PRLJAV JE PUT VAN GRANICA SEBE.

I ZATO ČUVAJ OBRAZ, DIJETE!

SVIJET JE PREPUN RAŠČOVEČENIH,

ŠTO OD KNJIGA VATRE LOŽE.

Pjesnik traži odgovor na ona vječna, filozofska pitanja, na ona pitanja koja nemaju odgovora, kao u pjesmi SOFIJA u kojoj pjesnik traži mudrost, ali je ne nalazi – nema NJE – prelijepe, presvijetle Sofije. Postoji u pjesmama B. Blagojevića ipak neki odgovor, neko rješenje. Ljubav je njegov odgovor, ljubav kao ideal, kao spas za čovjeka, osnovna putanja života i razloga da se traje i istrajava. U ovim pjesmama se osjeća istinski humanizam, duboka ljudska dobrota koja nije hinjena zbog potrebe stiha ili trenutka. Iako zgrožen stvarnošću i vječnom ljudskom glupošću, iako često ironičan i pesimističan, ipak se osjeća da pjesnik ima ljubavi, sažaljenja i razumijevanja za malog, za običnog i slabog čovjeka. Za izazivače rata i mržnje koje pjesnik naziva ONI nema milosti, jer oni ne priznaju ni ljubav, ni umjetnost, ni mudrost.

Stih kojim se izražava, čas je vezan, čas slobodan, kao da pjesnik ne može da se odluči, kao da i stih prati tu začuđenost i zapitanost pjesnikovu pred svijetom prepunim kontrasta. Osjeća se da je svaki stih dugo promišljen i glačan, da su se riječi obrtale kao kamenčići dok se nisu uklopile i pomirile formu i sadržinu. Ima ponegdje i poigravanja s riječima i slovima kao u pjesmi koja se zove G i koja je cijela jedna velika i uspjela aliteracija. U pjesmi LIRSKA SLIKA nalazi se druga pjesma STARIM, a obrađuje često prisutnu temu starenja koje izaziva bol.

KRENUO SAM JEDNE SUBOTE

DA STARIM.

MOJE LICE SE VIŠE NE SMIJE

KAO NEKADA.

STRAH JEDE SREĆU.

KO JE KRIV?

VRIJEME ILI MI?

Ova je pjesma uklopljena u drugu, srasla s njom u cjelinu kao što sve pjesme iz zbirke čine koherentnu cjelinu u kojoj pjesnik jeste riječ.

Mirjana Prodanović

16. februar, 2005.

SINUSOIDA OSJEĆANJA

 

– Recenzija –

… čitalac pjesama je upravo privilegovan. On će čitati u miru svoje sobe, u žamoru kafića ili autobusa, on možda i ne poznaje vrline pisca. A recenzent? Pisac recenzije tek može vidjeti (čitaj osjetiti) „vrh“ sante leda koju pjesnik gura okeanom svojih osjećanja.

Blagojević je na čas pjesnik trenutka, individualac, čas angažovan i dio mase, na čas cirkusant, nostalgičar i čuvar drevnih vrijednosti ili „pajac sa sjetnim izrazom lica“!?

Po samo njemu znanom pjesničkom nahođenju Berislav je svoj pjesnički prvjenac podijeliou tri cjeline: „Trebao sam biti riječ, a ne“; „…kamenje koje ćuti…“ i „…tonući na dno…“.

Iz prvog dijela bih posebno izdvojio (ne zamjerite!): Plišani lutak, Naglavačke, Stid, Nije basna…

U drugom dijelu najviše mi se dopadaju pjesme: Kamenje, Sofija, Smrt jednog od braće, Iskrena pjesma.

Dio pod nazivom „…tonući na dno…“ je konačno cjelina u kojoj osjetih i optimizam, pored straha od gluposti i nerazumijevanja („Šta još da se desi“). Pažljiviji čitalac će u pjesmi „Lirska slika (Starim)“ otkriti još jednu neodoljivu pjesmu.

Ispisujući pjesmama svoju azbuku, Blagojević počinje slovom „G“, a završava slovom „B“.

Lijepo je ovakvu zbirku pjesama završiti ljubavnom poezijom i konačnim optimizmom sa poentom iskazanom na kraju pjesme „Početak“:

Želim potpuno ljubav da udišem,

Da uživam u osmijehu nečijeg oka,

Opet za nekog da pišem i ništa više.

Sinusoida osjećanja!

Ranko Stjepanović

Knjiga je dostupna online na ovom linku!

Advertisements

One thought on “TREBAO SAM BITI RIJEČ

  1. Blagojeviceva poezija mi deluje zanimljivo, iz recenzije se da videti da je rec o pesniku koji se bavi sustinom stvari i temama koje svakodnevno muce savremenog coveka utkanog u vremenski tok zbivanja. Nadam se da cu negde pronaci zbirku i procitati je.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s