IGRE BEZ GRANICA


Već duže vrijeme geografi, antropolozi, sociolozi ali i mnogi drugi naučnici govore o “Borderless World”-u, tj. Svijetu bez granica, temeljeći ovakve stavove na idejama „smanjenja prostora“ (Space contraction), „globalnog sela“ i globalizacije uopšte. Zaista, napredak saobraćaja u XX vijeku, slobodno kretanje roba, stvaranje multinacionalnih (interkontinentalnih) kompanija, protok kapitala, ideja i informacija, sve je to dovelo do osjećaja da se „prostor smanjuje“. Ovdje svakako treba dodati i slobodno kretanje ljudi. Ljudi! Ali ne i nas… Za nas, granice nisu samo metalne table koje obavještavaju putnike da napuštaju Austriju i ulaze u Njemačku. Za nas, granice nisu tek predmet proučavanja na razvikanim visokim školama nego način života, linije koje se godinama urezuju u čela ovdašnjeg stanovništva. Ovdje se ne radi samo o putovanjima ka Zapadu (što je prosječnom građaninu BiH u domenu vernovskih putovanja na Mjesec ili 20.000 milja pod more) već i o rutinskim putovanjima u susjedne zemlje. Krenete li, recimo, iz Banjaluke do Beograda (via Croatia) u pet sati puta doživjećete mrštenje nadležnih u tri različite uniforme, četiri kontrole dokumenata, najmanje dva izlaska iz autobusa, kontrole prtljaga…

Tek tada postaje jasna naša ekstremna teritorijalnost, „prostorna uskogrudost“, naša opsjednutost „osjećajem mjesta“, granicama, međama, „mentalnim mapama“, što sve na koncu dovodi do etnocentrizma, šovinističkog nacionalizma, ksenofobije, malignog etnoregionalizma, homofobije i brojnih drugih devijacija zbog kojih smo tako omiljeni u „spoljnom svijetu“. Tek tada postaje očigledan taj gorki balkanski usud vječite granice od IV vijeka do današnjih dana. Svejedno je da li se radi o Zapadnom i Istočnom Rimskom carstvu, Otomanskoj i Austro-Ugarskoj imperiji ili Evropskoj uniji i zapadnom Balkanu. Cezari, sultani, despoti, carevi, kraljevi, kneževi, veziri, prinčevi i razni namjesnici su dolazili i odlazili. Granice su ostajale za varioloznu svjetinu, kulturno i civilizacijski nedorečenu na poluostrvu azijskog poluostrva. Ako se upustite u jedno ovakvo uobičajeno putovanje, uvidjećete da naša nepobitna kulturno-civilizacijska pripadnost Evropi nije realnost već samo poglavlje u udžbenicima. Onim lošijim.

Naravno, nije uvijek bilo tako. Sjetimo se samo (vremena) Igara bez granica! Danas, međutim, imamo igre zbog granica i igre oko granica. Glavne uloge više ne pripadaju sportistima i trapavim entuzijastama iz Monaka već korumpiranim političarima, podbulim „biznismenima“ i, po potrebi, vojnicima. Igre oko granica više nisu zabavne, ako su ikada i bile.

Uvažene kolege geografi, antropolozi, sociolozi i drugi kojima smo mi „tamo negdje“ istočno ili južno, s pravom možete govoriti o Svijetu bez granica ili o „smanjenju prostora“. Naši gorštaci, polunomadi i nadripolitičari će se svakako složiti sa vama. Njima svijet ionako završava „iza onog brda“. Možda je za njih svijet ravna ploča koju na leđima nose kornjače, ko zna? Možda za njih i nema granica. Pa ipak, trebali biste znati da neki od nas znaju da je Zemlja okrugla i da se sve ne vrti oko nje. Kao ni oko vas, uostalom!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s