RECENZIJE/PRIKAZI – LAMENTACIJA PO SOFRONIJU


Knigu je moguće kupiti online preko Smashwords.

Iz recenzije – Lamentacija po Sofroniju

„Junak“ ove knjige zove se Sofronije Lužnjak, a ime je posudio od onog pijetla iz crtanog filma koji uvijek nešto kvoca, zanovijeta, i kako reče sam autor, toroče. Kažem „junak“ sa navodnicima jer ovo nije knjiga koja ima glavnog junaka i svi oni koji očekuju neku zanimljivu priču (a živimo u vremenu koje potencira fabulativnost), biće grdno razočarani. Preporučujem im da ipak ne odustanu, jer Sofro je u svom djelu „nakvocao“ mnoštvo zanimljivih stvari. Vidite, mnogo je lakše odrediti šta ova knjiga nije, nego šta jeste. U savremenoj književnosti koristi se termin posuđen iz zoologije; riječ je o mimikriji – sposobnosti životinja da se prilagode okolini; književna mimikrija označava sposobnost književnog djela da preraste iz jedne književne vrste u drugu; ovo je, naravno, vrlo pojednostavljeno objašnjenje, ali recimo da imate zbirku pripovijedaka pa se ispostavi da je to u stvari roman, ili roman koji teži da se pretvori u esej i sl. Ovo djelo je primjer književne mimikrije; na prvi pogled to su satirični komentari jednog mladog čovjeka koji u publicističkom maniru progovara o pojavama ove naše tužne stvarnosti, ali često se njegov komentar otrgne pa postane pripovijetka sa autobiografskim elementima, ili se preoblikuje u formu putopisa koji nas vodi od Male Crne Rupe do Velegrada. Sad bih ja trebala da stavim zvjezdicu ili kakav drugi znak kraj pojma Male Crne Rupe zbog onih strpljivih i radoznalih čitalaca koji ovaj tekst čitaju prije samog djela, ali neka se strpe, jer je to već učinio autor. Koristeći postupak tipičan za naučni stil, on izdvaja termine koje želi posebno naglasiti u fusnote pa tako dobijemo komentar komentara, ali i parodiju samog postupka jer su data objašnjenja daleko od naučnih – duhovita, originalna, cinična, sarkastična i sama po sebi parodična. Autor koristi postupke tipične za komediografska djela, ali to je onaj smijeh kroz suze, jer tematika je vrlo ozbiljna, prije tragična, nego komična.

Ova knjiga nam kazuje kako je to biti mlad i obrazovan ovdje i sad, a ne biti kao većina – ogorčen i ravnodušan. Vodi nas Sofronije iz svog malog gradića u jedan veći, slika nam prizore iz autobusa, kafića, šetališta koje se više ne zove korzo, nego Riva u banjalučkom argou u nastajanju (face, mace, mažoretkinje i sl.), da bi nas vratio u provincijski šator da se nagledamo kiča i primitivizma; prelistava novine sa oglasima koji su odraz našeg jada i čemera (to je stvarno, što ono naš narod kaže „bogu plakat“), da bismo na kraju tog sumračnog lutanja završili u njegovim snovima, noćnoj mori gdje Sofronija proganja Mile Kitić koji se pojavljuje na sceni umjesto najavljenog „Hladnog piva“.

Uprkos svim ružnim scenama, Sofronije nije ogorčen, ne osjeća se mržnja, nema čak ni prezira, prije sažaljenje i tuga. Imam osjećaj da je ova knjiga nastala iz potrebe da se nešto učini, da se bar na ovaj način podigne glas protesta, jer Berislav Blagojević dokazuje da nije oguglao na nepravdu, nije se pomirio sa primitivizmom, nekulturom, kičom i neradom; on ne pristaje na novi sistem vrijednosti u kome caruje sve ono što on kritikuje i ismijava.A taj novi sistem vrijednosti, novi moralni poredak, širi se strašnom brzinom i kao prava crna rupa usisava sve ono u šta bi trebalo vjerovati – ljubav, nadu, istinu i pravdu. Ova knjiga je svojevrstan pokazatelj stanja u kome su zarobljeni ili zatečeni mladi ljudi u ovoj zemlji, i zato, ma koliko se puta nasmijete dok je čitate, tužna je ovo knjiga.

Berislav Blagojević je mlad čovjek, ovo je njegova prva knjiga proze; voljela bih da ovdje napiše i drugu, treću… a Sofroniju Lužnjaku koji je „tako mlad, a tako star“ želim drugo kvocanje o nekoj, nadam se, ljepšoj stvarnosti.

Mirjana Prodanović

Životno štivo – O knjizi „Lamentacija po Sofroniju“

… Blagojević pokušava postaviti svoj introspektivni svijet u iole korektan odnos spram stvarnosti. Kao mlad i nestrpljiv čovjek drznuo se rizikovati i ne prihvatiti teoriju „vremenske distance“ kojom se služe „mudri“, on u vrlo tečnoj naraciji daje ocjenu ovdje i sada o „ovdje i sada“. Ovo je angažovano štivo, ovo je priča o biti il’ ne biti, uključiti se ili te nema/bezličan si!

Psihoterapija koju pisac upražnjava razgovarajući sa samim sobom (a veli: „previše me umaraju razgovori sa živima“) u ovoj knjizi je pretočena u nepogrešivu fotografiju morbidne sadašnjosti i u prilog definiciji „života – humoreske“.

Brzo čitljivo, lako razumljivo, ljudsko i životno štivo!

Ranko Stjepanović

Glas 24 2 2014

2 thoughts on “RECENZIJE/PRIKAZI – LAMENTACIJA PO SOFRONIJU

  1. “…noćnoj mori gdje Sofronija proganja Mile Kitić koji se pojavljuje na sceni umjesto najavljenog „Hladnog piva“. :))) Sofronije je izgleda deo nečeg od ranije, ali sjajno zvuči, bar u ovoj kritici…
    Čuj, pročitao sam tek deo onoga što si postavio ovde, ali to mi daje za pravo da se složim sa onom zaključnom rečenicom Ranka Stjepanovića: “Brzo čitljivo, lako razumljivo, ljudsko i životno štivo!“

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s