ČUDO


Rubovi svakog naroda ogrubeli su

od uticaja nepoverljivih suseda.

Mirko Demić, „Molski akordi“

Razmišljam o onome što su mi pričali djed i baka, o onome što sam čitao u istorijskim knjigama, o onome što sam lično okusio i pljunuo zgađen. Razmišljam, a u pamet mi se priziva samo jedna jedina riječ: Čudo! Kako drugačije da objasnim to što je neki moj čukun-čukun djed odolio prevjeravanjima, što je njegov sin preživio ustanak, što su oni iza njih pregrmili bune, harače, golgote izbjeglištva, bolesti, glad, injave zime i sve užase potonjih balkanskih, pa svjetskih ratova… Zaista je čudo što postojim, ovakav kakav sam i ovdje gdje jesam. Ako neko još sumnja u čuda, neka me potraži, neka me oslovi imenom i pogleda me u oči. Biće dovoljno i najvećim podozrivcima!

Plakat sa pričom „Čudo“ – Aprilski susreti, Beograd, 2010.  Dizajnirala: Dragana Nikolić

Objavljeno u Antologiji najkraćih neobjavljenih priča časopisa „Akt“, Valjevo 2010

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s