KAKO SAM ZASJENIO BORHESA (drama u tri čina)


Čin prvi – Iščekivanje

Zbilo se to pod konac maja, tačno onda kada su dosadne i prljave rđavožućkaste kiše konačno prestale. Urednik me je nekih mjesec dana ranije zamolio da mu pošaljem biografiju i spisak objavljenih radova kako bi se i moj prilog našao u novom broju časopisa. Upravo tih dana sam ležerno i bez pretjeranih očekivanja pripremao dokumentaciju za, pokazaće se, nedostižnu književnu stipendiju. Napisao sam tim povodom vrlo detaljnu biobibliografiju koju sam, pukom slučajnošću, proslijedio uredniku. Priznajem, bio sam pomalo djetinjasto uzbuđen oko čitave ove priče, poput klinca u bogato snabdjevenoj poslastičarnici.

Čin drugi – Radost

Vijest da je časopis izašao iz štamparije (na stražnja vrata, dakako, kako neko od slučajnih prolaznika ne bi vidio da se tu štampa lijepa riječ) zadesila me umornog, nenaspavanog, bijesnog na sebe, zemlju i sve u njoj. Teško da sam mogao dobiti bolji melem za ranjavu sujetu i nagriženi ego. Otvaram svoj primjerak i vidim Borhesovu pjesmu, in memoriam za Milorada Pavića, prevode, kritike, pjesme i priče autora koje su se sa raznih meridijana, kao sa tobogana, spustile među korice. Tu se nekako šlampavo prišunjala i moja priča, više da sa strane posmatra razigranu djecu na vrtuljku, nego da aktivno učestvuje u igri. Kako bilo, moj dan je iznenada postao podnošljiv, gotovo dobar.

Čin treći – Užas

Čitajući časopis, došao sam i do dijela u kojem su prezimena autora naslagana po redoslijedu tvoreći tako svojevrsnu kompoziciju vagona-stvaralaca, ili čudan jelovnik od raznovrsnih sastojaka uredno nabijenih na ražnjić. I zaista, pomislio sam, ovo je kao dobar ručak koji za svakog ponudi nešto primamljivo. U dnu lijeve stranice sam uočio vlastito ime, da bi se trakavica o mom životnom putu i radu bezobrazno proširila i preko desne stranice, laktajući se i rušeći sve pred sobom. U trenutku kada sam shvatio da sam uredniku greškom poslao vrlo, vrlo, vrlo opširnu verziju biografskih podataka, bilo je odveć kasno i krajičkom oka sam ulovio ime velikana koji se sklupčao pod teretom mog stvaralaštva. Užas me potpuno obuzeo kada sam konačno izbrojao redove i došao do zaključka da je moja biografija duža od Borhesove tri puta! Stid koji me je zapljusnuo bio je moćniji od cunamija. Istog časa sam zatvorio časopis i počeo da razmišljam o tome koje novo prezime bi mi najviše odgovaralo. S obzirom da Borhes dolazi nakon Blagojević, luksuz ovakve blamaže si više ne smijem dozvoliti.

(Povodom novog broja časopisa „Književnik“, br. 25-26, Banja Luka 2010)

Post Scriptum:

Namjera ovog teksta bila je da malo nasmije prijatelje kojima sam ga poslao, ništa više od toga. Međutim, kao što mi nije bila namjera da moja biografija bude veća od Borhesove, tako mi nije bila namjera da se ovaj tekst publikuje. I u jednom i u drugom slučaju ispalo je suprotno od namjeravanog i očekivanog, jer je ovaj tekst štampan u časopisu Niškog kulturnog centra „UNUS MUNDUS“ broj 37. Neke stvari se, to je sada valjda očigledno, dešavaju same, vođene nekom nevidljivom silom i potpuno lišene naših planova i očekivanja. Tako mu je to – rekao bi Kurt Vonegat!

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s