DVIJE PJESME


SJENA

Lako je nadvisiti vlastitu

Sjenu kad je sunce u zenitu;

Tad si najjači i niko ne gazi

Po tvojoj zdepastoj tamnini.

A šta, kad se u predvečerje

Zraci poravnaju sa zjenicom

Oka i kad po tebi počnu da

Pljuju, tamo negdje u daljini?

Upamti da i sjena blijedi,

Biva uplašena i počinje da rđa.

Noću, kad je mjesec pun, ona

Se rasteže kao ulje po vodi,

Avetinjski gradeći most nad

Bezdanom između lakomosti

Mržnje i poljupca milosrđa.

MISAO

Kondenzovana Misao

Kaplje sa čela

Na dlanove u

Laktove upregnute.

Dlanovi žedni

Srču Smisao

Današnjice,

A iznojiće ga, znam,

Kao neodsanjan dan

Budućnosti mutne.

(2005)

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s