POSTSOCIJALISTIČKA TRAGIKOMEDIJA


Harms: Zašto ste zabrinuti, prijatelju?

Sofronije: Zbog krize, Danil Ivanoviču, zbog krize…

Harms: Šta se vas tiče ta kriza, moliću lijepo?

Sofronije: Brinem se za posao. Bez posla nema plate, bez plate ne mogu da kupim hranu, da platim račune za struju, vodu, grijanje…

Harms: Razumijem vas…

Sofronije: Bojim se da ne shvatate težinu problema. Vidite, mogao bih da živim sa činjenicom da umirem od gladi ili da se smrzavam, ali da hodam neuredan, smrdljiv i prljav – to već ne bih podnio!

Harms: Shvatam! Ja sam umro od gladi[1], ali ima i gorih usuda. Zamislite da se pojavite na razgovoru za posao, odijelo vam musavo, kosa nepočešljana i brkovi potkresani nakrivo! Nije to mala stvar… Nego, imate li posao?

Sofronije: Imam, ali ne dobijam platu već šest mjeseci.

Harms: Pa šta biste htjeli, prijatelju!? Vi barem idete na posao! Šta je sa hiljadama onih koji ne idu nigdje?

Sofronije: Njihovi brkovi ne moraju biti besprijekorni!

(Kraj)

Objavljeno u MaxMinusu br. 14, strana 36. 


[1] Danil Harms je, prema saznanjima, februara 1942. skončao u zatvorskoj bolnici u Lenjingradu od gladi, odnosno, „alimentarne distrofije“.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s