ŠTA SE DOGODILO S PRIČOM?


U kritičkom osvrtu na književnu scenu, banjalučki pripovedač Berislav Blagojević postavlja pitanje koje dugo nismo čuli glasno, a koje zadire u jedan od osnovnih problema savremene produkcije – šta se dogodilo sa pričom?

Mjesecima nas bombarduju polemikama o (ne)kvalitetu savremene produkcije romana, o tome kakvi bi se romani trebali pisati, o stranputicama romanopisaca i njihovih djela. U nedjeljnicima, dnevnim novinama, časopisima, kolumnama, komentarima, na portalima i blogovima desetine stručnjaka, književnika i literarnih entuzijasta i zaljubljenika raspravlja o tome i pita se kuda to ide savremeni roman.

Ne mogu da kažem da sam indiferentan na sve to, ali čitava ta halabuka mi je pomalo dosadila, što zbog konstantnog vrtenja u krug, što zbog nedostatka konstruktivnih i jasnih zaključaka i rješenja. Djelomično možda i zbog toga što postoje i neka druga pitanja kojima vrijedi posvetiti pažnju. Jedno od njih je kratka priča, ili pripovijetka, svejedno.

Šta se dogodilo s pričom? Paradoks je da danas (više nego ikada ranije) postoji na stotine konkursa za kratku priču, ali se one gotovo ne štampaju. Izuzmemo li zbornike i izdanja nastala povodom nekog od konkursa, priče se kao zasebne knjige zaista publikuju veoma rijetko. Iz ličnog iskustva i iskustava prijatelja-skribomana znam da velika većina izdavača odbija da štampa knjige priča. Izuzetak ponekad čine antologijska i/ili prevedena izdanja. Zašto je to tako? Da li je roman u tolikoj mjeri superiorniji? Da li zato što ne postoji interes za kratku priču? Moj bi odgovor bio jasan – ne. Štaviše, smatram da je kratka forma mnogo privlačnija mlađoj čitalačkoj publici i prilagođenija modernom, brzom načinu života. Međutim, pomenuta polemika i uporno isticanje kritičara i teoretičara da je ovo „vrijeme romana“ nikako ne doprinosi afirmaciji kratke priče. Kako sada stvari stoje, ona će i dalje biti na marginama ovdašnje književnosti. O tome se ćuti. Ali se neprestano pominje nezadovoljstvo kritičara povodom kvalitete romana pristiglih na NINov konkurs. Njih 140. Bio bih presrećan kada bi štampanih zbirki pripovijedaka bilo upola manje. Pa da malo dosađujemo čitaocima o kvalitetu i trendovima savremene kratke priče.

Bilo bi dobro i da se podsjetimo brojnih domaćih i stranih velikana kratke priče. Znate ih vi vrlo dobro, nema potrebe da ih pominjem. Samo, trebamo biti svjesni i toga da ih ne bismo nikada upoznali da su njihovi izdavači (gdjegod i kadgod) bili rigidni kao danas ovdašnji.

Objavljeno u Malim novinama, mart 2011.

Advertisements

2 mišljenja na „ŠTA SE DOGODILO S PRIČOM?

    • Sve znam, Jasmina, ali nije samo problem sa kratkom prozom. Siguran sam da vrlo dobro znaš da ogromna većina izdavača ne želi da štampa poeziju. Međutim, razlika između kratke proze i poezije je ipak u broju čitalaca – na strani proze, razumije se. Sa te strane i izdavači bi trebali da su malo fleksibilniji po tom pitanju jer je ekonomska opravdanost koliko-toliko zadovoljavajuća. Na kraju, treba istaći da postoje izdavačke kuće (jedna od takvih je npr. Rende) koje štampaju kratke priče. To su, ipak, samo izuzeci koji potvrđuju pravilo…

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s