NEPROCJENJIVO


Putovanje do Sarajeva – 5,5 h!

Zvuči nevjerovatno, ali je nažalost tragikomično istinito. Ipak, isplatilo se biti zgužvan nekoliko sati. Ispred hotela čekaju prijatelji, nasmijani i staklastih pogleda. Miriše konjak. Razgovori bez usiljenog navođenja, opušteni i lagani. Rečenice postaju gobleni, slike. Razgovaramo o Hajduku i Partizanu, o otkazima i paranoidnim egocentričnim šefovima, o gurmanskim specijalitetima doline Neretve (brudet od jegulja i žaba), o tekstovima Haustora i Obojenog programa, o (ne)ispunjenim željama i snovima… Zametne se i pokoji razgovor o pisanju i književnosti, osnovnom razlogu našeg okupljanja. Ali nakon salvi smijeha, Drago tiho zapjeva: „Svak’ je sjeban na svoj način“. I čini se da je ovdje zaista tako. I bogati i siromašni. I djeca i penzioneri. I kulturni radnici (naročito kulturni radnici!!) i neradnici. Svakome nešto nedostaje…

Ćevapi u „Petici“ – 10 KM.

Nema veze. Ne pije se svaki dan sok od ruže među nargilama… Književna radionica u Gete institutu je bila intenzivna, a zadaća koju je trebalo uraditi za naredni dan me je grubo podsjećala na vrijeme koje sam odavno prevalio preko leđa. Bilo je divno ponovo se osjećati kao srednjoškolac, čitati pred „razredom“ svoja zapažanja i pred druge „đake“ olako proljevati emocije kao da su pokvareno mlijeko. Iščekivanje kritika i pohvala. Klimanja glavom profesorice. Doista rijetka prilika da se čovjek vrati petnaestak godina unatrag. Jer, kako Drago reče: „Kad smo mali kakimo, a kad odrastemo seremo“. Zato je, valjda, toliko lijepo bilo biti „mali“. Bez komplikacija, bez surovih svakodnevnih problema, bez… Samo poneki konjak. Ili pivo. Po izboru.

Putovanje do Beograda – manje od 5,5 h!!

Vrlo ugodno putovanje, ako se zanemari uvijek neugodno postrojavanje na granici. No, to i nije naročita cijena da bi se čovjek obreo u drugačijem i zanimljivom društvu. I opet, kao i desetak dana ranije, nasmijani ljudi, neopterećeni stanarinama, beskonačnim i jalovim dogovorima političara, navijačkim ludilom… Razgovori o filmu, scenarijima, o knjigama i rukopisima u povoju, o Panami i nekoj kafani u Šibeniku. O planovima! Ko još ovdje, osim umjetnika i knjiških moljaca ima planove? Ko se uopšte usuđuje da nešto planira, da vidi malo dalje od vlastitog nosa? Oni gore? Ne bih rekao.

Piletina u slanini u „Sokoju“ – 20 KM.

Ni to nije bitno. Pa ne sjedi se svaki dan sa Goranom, direktnim potomkom faraona visočkih, na privremenom radu u Sloveniji! Veče koje je priredilo „Rende“ je opušteno i prijatno do te mjere da sam imao osjećaj kao da sam proveo 7 dana u velnes centru negdje na Baliju. Ni put, ni kofer, ni nedostatak sna, ni neobično jako i opojno ranojesenje sunce, ništa ne može da mi pokvari raspoloženje, da me umrtvi i vrati u poluhibernaciju iz koje sam doputovao. Drugi dan razgovaramo o ljubavima za vrijeme bombardovanja, o tome kako su ljudi nekada bili drugačiji (glupo zvuči ali više ljudskiji), o današnjoj djeci i ambijentu u kome stasavaju, o Harmsu i ljekovitosti aronije, nižu se anegdote o poznatim ličnostima, piscima… Štipam se ispod stola za nogu. Ne želim da me iko vidi kako provjeravam da li je sve to stvarno. Druga planeta, udaljena tek nešto više od pet sati od kuće. Ludo, ali istinito…

Lijepo je bilo vratiti se kući. Sve do prizemlja, dok nisam otvorio sanduče, ugledao gomilu računa i bezizražajno se počešao po tjemenu. Kakva šamarčina! Kakvo buđenje!

Uprkos tom gorkoslatkom osjećaju nakon povratka, putovati, upoznati nove ljude, čuti njihove priče, biti izvan kolotečine barem na dan ili dva, ne slušati sumorne vijesti, biti dio nečega lijepog, kreativnog i pozitivnog – neprocjenjivo!

Objavljeno na konkursiregiona.net 01.10.2011.

Advertisements

50 thoughts on “NEPROCJENJIVO

  1. Drago je jedan mnogo mudar lik, vidi se to odavde :mrgreen: a inače, ta MasterCard je stvarno precenjenja, za razliku od nekih drugih stvari, kojima, očigledno, ne možeš odrediti cenu 😉

      • Sjecas li se Berko kada nam rekla je, da napisemo nesto a da svaka recenica pocinje sa „Sjecam se“. I ne znam sjecas li se ti, ali sam joj rekao: „Mogu li ja napisati nesto a da mi svaka recenica pocinje sa:“Ne sjecam se…“

        I fakat, nisam nista napisao…

        ——————————————–
        Volim Borgove, volim ovu zemlju, jer je tako tesko zivjeti u njoj, voliim kada ljudi ostanu bez posla, jer kako drugacije da kazem da je volim dok moj strip junak krade one oblake sa slovima…
        🙂

      • Hahaha. Sjećam se, nećeš vjerovati! Ali sumnjam da bih se toga sjetio kada bi mi sutra neko dao vježbu koja počinje sa: „Sjećam se“ 🙂 Dijelim tvoju ljubav prema Borgovima. I volim kljukušu, kao i drugi vanzemaljci 🙂

    • Komentari kod tebe su totalno“poludeli“ i pojavljuju se na mestima gde ne pripadaju, kao odgovor, Bero resi ovaj problemcic 😆 , mislim ako mozes 😉

  2. Mislim da je moj WP malo pobudalio jer nikada nije imao ovoliko komentara. Zbunio se, jadan, kao i ja uostalom 🙂 Ni ja ne znam sta se zapravo desava… Osim da cemo se, ako je vjerovati Mastovanu, do posljednjeg dugmeta odjenuti iznova (kamo srece!) 😉

  3. O da , obukli smo se Bero, ja i ti smo pricali vec zbog cega…o zastavama…za ostalo ne brini, imam ja lika ovdje koji kaze da za rat nam dovoljno je dobro utvrdjen rov i puno cigara…

  4. SayMan-u 🙂 E moj druže, ja i ti imamo previše osjetljive želuce za neke stvari… a zastave nam niko i nikada neće oduzeti!
    I da, mislim da smo sada zbunili i Sarah i sve druge 😉 a to nije lijepo i „nikako mi nije Drago“…

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s