DA JE ĆUTANJE ZLATO


Postajem sve više uvjeren da je ovdje, na Balkanu, previše teško samo govoriti i da je normalno da se ili ćuti ili galami. Ravnoteže, uključujući i onu na notnoj skali, ni na vidiku. Ostrašćenost i politizacija svega i svakoga, pravljenje spiskova ko je za, a ko protiv, ko je lijevo, a ko desno (pri tom se naravno zaboravlja na onaj aforizam – skreni tri puta lijevo i stigao si desno!), podjele na patriote i izdajnike… Sve je to nanovo eskaliralo u nečemu što je započelo kao „slučaj Nikolaidis“, nastavilo se kao „slučaj Nikolaidis-Ugričić“, a završiće kao „slučaj …“. (Hmm, samovoljni prsti žure da napišu „slučaj Harms“!)

No, nemam namjeru da pišem o Nikolaidisovom tekstu i onome što je uslijedilo. Nakon skorašnjeg medijskog bombardovanja, siguran sam da je većina građana upoznata sa ovom tematikom i da o njoj ima mišljenje. Pitanje je samo da li se to mišljenje (pre)glasno izgovara ili se, zauzdano, drži među zubima. Dakle: ćutanje vs urlanje, tišina vs larma.

I dok su se banjalučki i drugi mediji iz Republike Srpske bavili Nikolaidisom, Boletom, Ugričićem, tobožnjim Anđelininim izjavama o ukidanju RS, pozivima turskim rediteljima da bojkotuju Kustendorf i drugim temama koje bi trebalo da su u sferi kulture i umjetnosti, ali to nisu, jedna prava vijest iz kulture je sa ove strane Drine sramotno zanemarena. Kao da se „izgubila u prevodu“, u „balkanskom trouglu“ oivičenom linijama Beograd-Podgorica-Banjaluka. Radi se o premijeri predstave „Pošto pašteta“ odigranoj u Ateljeu 212, a prema tekstu mlade i nagrađivane Banjalučanke Tanje Šljivar. Odmah da raščistimo, Tanju Šljivar ne poznajem lično i jedini razlog zašto pišem o ovome je nedopustivo prećutkivanje njenog uspjeha od strane ovdašnjih medija. Sa izuzetkom nekoliko portala (frontal.ba, intermezzo.ba i 6yka.com koji je sa Tanjom objavio i intervju) nijedan drugi „etablirani“ medij, koliko mi je poznato, nije se ni osvrnuo na ovu vijest. Dakle, ćutanje! Sa druge strane, pohvale na račun i autorice teksta i predstave kao takve prštale su u Srbiji na sve strane (uprkos tome što je „slučaj Nikolaidis et.al.“ zauzeo golemi dio medijskog prostora). U principu, banjalučka tišina Tanju Šljivar i ne treba mnogo da dotiče. Ona je već dokazala da je iznad nje. I daleko od nje. Mi koji ostajemo treba da brinemo o čemu se ćuti, a oko čega se (bezrazložno?!) diže galama. A pravilo je, kako se čini, da se ćuti o onome o čemu ne bi trebalo da se ćuti. Da je ćutanje zlato, kako kaže poslovica, ovdje bi živjeli sami milijarderi! Međutim, ovdašnjim „imanentnim“ medijima koji se busaju u prsa dok pominju tiraže i gledanost očigledno odgovara da se o nečemu ćuti, a da se o nekoj drugoj temi raspreda nadugačko i naširoko. U redu, tako to u svijetu i inače funkcioniše. Iritira to što će isti ti mediji koliko sutra, za potrebe promocije imidža Republike Srpske ili kakvom drugom zgodom, navesti lik i djelo Tanje Šljivar kao primjer uspješnih umjetnika sa ovog prostora. Imamo li još uvijek pravo na to ili smo ga ćutanjem zanavijek izgubili? I da raščistimo još nešto, pored Tanje Šljivar postoji još onih koji se bave umjetnošću i/ili kulturom, a o kojima se uglavnom ćuti. Sve to govori da smo izreku „svaka prećutana zlata vrijedi“ odveć bukvalno shvatili. Zato treba dobro odvagati o čemu će se ćutati a o čemu trubiti na sva zvona. Kad već ne umijemo zboriti normalnim tonom.

Objavljeno na: konkursiregiona.net

Advertisements

14 mišljenja na „DA JE ĆUTANJE ZLATO

  1. Lepo si ovo opisao, s merom. Kriticki i afirmativno u isto vreme. Ali ja ne bih bila to sto jesam da nemam sta dodati 🙂 Naslov ti je odlican, on me iz inbox-a ,,magnetnom privlacnoscu,, 🙂 dovede ovde. Medjutim, dodala bih mu jedno ,,li,, pa bi glasio ,,Da (li) je cutanje zlato,,. 🙂

  2. Povratni ping: "Neke odgovore znam, mnoge ne, ali to je moj motiv da naučim nešto novo i da podelim sa drugima." - Amarilis | Džepna Venera blog

    • I tako… dok iscitavam komentare zurim da stignem do svog polja i pejstujem vec kopiranu, upravo ovu recenicu!
      Pretekle ste me : ))) Ali neka! Vec nas je cetvoro koji se slazu sa njom! i to me raduje.

      Ipak, jos jednom bih podvukla „Mi koji ostajemo treba da brinemo o čemu se ćuti,…“
      Berislave, bravo! Ti svakako nisi zacutao i to je odlicno: )

  3. Kritika je urodila plodom, bravo. Osim informacije u etru dobili smo i jedan od mogucih odgovora na pitanje ,,Da (li) je cutanje zlato,, 🙂 Moj djed, seljak is Sumadije, ima 87 leta i za one(ove) lajave voli da kaze ,,Ti bi vala prigovorili taman i na …. ,, 🙂 ups, sram me bilo, ali morala sam, jace je od mene 🙂

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s