SMAKOVI


Zabrinuti čovjek

Zabrinuti čovjek

   Ne znam za vas, ali meni Generalni sekretar UN-a Ban Ki-mun baš lijepo izgleda. Očekivao samKit da neko ko stalno „strahuje zbog eskalacije sukoba“ i ko je „zabrinut zbog sve većeg jaza između bogatih i siromašnih“ ima malo više bora od silnog mrštenja, razmišljanja i rješavanja najtežih svjetskih problema. Ali jok! Gledajući fotografije konstatujem da, iako je Ki-mun tek par mjeseci mlađi od Kita Ričardsa, njih dvojica uopšte ne liče (Ričards izgleda barem vijek i frtalj stariji). A isto je i sa ovdašnjom političkom bulumentom. Jasno se vidi da političari uopšte ne razmišljaju o najavljenom smaku svijeta (21.12.2012. ako se ne varam), jer stalno govore o budućnosti – nacrtu budžeta za narednu godinu, (tobožnjoj) štednji u javnom sektoru, smanjenju izdataka za kulturu… Premda ne treba gubiti iz vida da su im samo ruke u buđelaru budućnosti, dok su im misli u ko zna kojem vijeku.

Stiče se utisak da razmišljaju (ako!) kao onaj iz vica:

   – Šta ćeš ako bude smak svijeta?

   – Ne znam za druge, ali ja idem u Njemačku!

Šalu na stranu, ali, zar se apokalipse ne dešavaju takoreći svakodnevno? Za neke se katastrofa zbila prije dvadesetak godina; za nekoga onog proljeća kad je rijeka poplavila naselje; za neke je to poraz fudbalske reprezentacije; za neke su to odluke tribunala u Hagu… Za neke (istina, radi se o (pre)malom broju ljudi) kataklizma se ogleda i kroz stanje u kulturi. I dok umjetnici i kulturne institucije klize ka ambisu, cirkusijade regionalnih razmjera u sferi kulture sve su izraženije: nacionalne penzije u Srbiji, ugroženi eksponati (šta će biti sa Hagadom?!) sramotno zatvorenog Zemaljskog muzeja u Sarajevu, smiješna budžetska izdvajanja za kulturu (0,62 odsto u Srbiji). A da Republika Srpska ne bi zaostajala u lutanjima stranputicama zaslužan je prednacrt Zakona o kulturi koji je, najblaže rečeno, problematičan, i o kojem će se zasigurno još raspravljati. Kada se podvuče crta „sve zemlje regiona imaju problem sa krutim zakonima u kulturi, isti takav je odnos prema nasleđu i savremenoj umetnosti, a novac hronično nedostaje institucijama kulture, kao i nezavisnoj sceni, zaključci su regionalne konferencije ‘Balkanske kulturne politike – šta da se radi’“. Zaista, šta da se radi?

   Onako, „na prvu“, postoji nekoliko rješenja.

Prvo bi bilo da kulturne institucije, dok nije prekasno, započnu sa prodajom paketa prve pomoći u slučaju smaka svijeta kao što čini jedna firma iz Sibira. Znam, zvuči šašavo (naročito što se u njima nalazi paketić – heljde!), ali od prodaje ovih paketa, mogla bi da se štampa neka monografija ili da neki muzej plati račun za grijanje, ili nešto slično.

GNUDruga mogućnosti je da vlast konačno i zvanično prizna da smo u finansijskim dubiozama grandkanjonskih razmjera i da im je stalo do problema u kulturi koliko i do bolesti ušiju kod gnuova u istočnoj Africi. Ukoliko bi se ovo desilo, svi oni umjetnici i kulturni radnici koji ne vjeruju u priče o smaku svijeta mogu mirne duše da se spremaju za koncert grupe Smak u Beogradu krajem decembra.

Kao treća opcija, nameće se mogućnost da finog i uglađenog Ban Ki-muna pitamo šta nam je činiti. Zašto da ne? On je, najvjerovatnije, jednako upućen u ovdašnju kulturnu problematiku kao i nadležni koji za to primaju plate.

   Elem, kako sam od onih ljudi koji ne vjeruju da će nas pokositi apokalipsa u jednom danu (iako smo na dobrom putu samouništenja, ali to je druga priča), uvjeravam vas da ćemo se čitati i narednog prvog u mjesecu. U novoj i (zašto se ne nadati uprkos brojnim mračnim prognozama) boljoj godini.

Objavljeno na: konkursiregiona.net

Blic, 30.11.2012.

Blic, 30.11.2012.

Advertisements

22 mišljenja na „SMAKOVI

  1. Moram malo da branim gospodina Ki-muna jer u istočnim kulturama facijalna ekspresija emocija (koja bi dovela do pojave nekih očekivanih bora zabrinutosti) vrlo je negativno konotirana 😉
    Na mom licu bi sada čitao tugu, posebno zbog zatvaranja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a da ne govorim o položaju kulture u medijima, budžetu…
    Možda je famozni i dugo najavljivani 21.12.2012. bio neki poseban znak u Majanskom kalendaru, ali sve sumnjam da će se desiti nešto što će nas „smlatiti“ odjednom. Pokušavam da gledam sa vedrije strane i iščekujem neku „pozitivu“ 🙂

      • Nimalo mi nije svejedno kad Banja Luka nema da odvoji za kulturu, šta ja mogu u Novom Gradu da očekujem. Nažalost biće još samo gore.
        pozdrav bero

      • Znaš, nekako se i ne bojim za BL, ali upravo manji gradovi bi mogli da stradaju… To ne smijemo dopustiti! Centralizacija nikada nije najbolje rješenje, pa ni kada je kultura u pitanju. Kultura i umjetnost moraju da žive – to je ono što će ostati. Ko će, sem nekog bolesno pedantnog istoričara, pamtiti poslanike, pomoćnike ministara i ine… Ono što u domenu kulture napravimo – to je naša lična karta i to je naslijeđe…

  2. Cijeli (para)sistem je:
    Na 1. Kolbergovom, najnižem nivou: „U redu je sve dok me ne uhvate.“ Karakteriše uzrast od 10 godina.
    Na 1. Konfučijevom, najnižem nivou: „Ko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je. Izbjegavajte ga.“ Nema (značajnije) korelacije sa uzrastom ali ima sa mjernim jedinicama EQ-a, IQ-a….;

    3. Na 1. Nikolajevom, najnižem nivou: „ Neljudski je ne moći ne griješiti“;

    4. Moralno zapušten jer ne sadrži elementarne čestice morala.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s