POSJETA PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI


…Ali vreme traga ne ostavlja

to su tragovi naše nemoći 

I svaki vek je isti vek

samo se traži nadobudno

za istu bolest

drukčiji lek.

Duško Trifunović  

   Vrijeme je, u to uopšte više ne treba sumnjati, postalo luksuzna roba. Ipak, uvijek nastojim da odvojim vremena za putovanje kroz prostor i vrijeme, za obilazak (odavno iščezlog) zavičaja. Moje posljednje putovanje u prošlost inicirala je knjiga Amire Žmirić „Austrijski i njemački putopisi o Bosni i Hercegovini do 1941. godine“ (Besjeda, Banja Luka, 2012.) u kojoj sam, kao u groznici (ni sam sebi ne mogavši objasniti zašto baš tako!), tražio pominjanje Broda i Posavine. Premda u knjizi nije bilo mnogo toga naročito korisnog u ovom smislu, ona mi je poslužila kao vrelo raznih izvora koje sam potom potražio u originalu. No, zbog mog hendikepa nepoznavanja njemačkog jezika, sva ta posvećenost bila bi uzaludna da mi saputnik u ovoj posjeti prošlosti nije bio Michael Resanović, kome sam neizmjerno zahvalan za trud (i vrijeme!) koji je uložio u prevode. Manje poznate ili široj javnosti do sada nepoznate informacije o Brodu, propratio sam uz tek poneki komentar, što, nadam se, neće umanjiti kvalitet teksta.

Roskiewicz, Johann: Studien über Bosnien und die Herzegovina, Leipzig und Wien, 1868.

(Johan Roskievic – AU – Major u Generalštabu: Studije o BiH, Lajpcig i Beč 1868.)

Četvrto poglavlje:

Uprava Sandžaka,  Okruga

Uprave Sreza

 

Nahije, opštine

 

 

Banja Luka

14. Banja Luka

 

15. Derventa (u originalu DERBEND)

 

16. Tešanj

 

sa Prnjavorom i

Kotor Varoši.

sa Brodom

(orig. BROOD)

sa Žepčem i Dobojem.

… Osobe odgovarajuće staleži i funkcioneri putuju  sa mnogobrojnom pratnjom. Za glavne i poštanske rute se preporučuje korištenje poštanskih konja, jer se konji dobiju odmah uz pratnju jednog poštanskog momka (Surudgi) koji se brine o konjima, čime angažovanje vlastitog vodiča postaje suvišnim.

    Samo na prohodnim putevima u dolini Bosne od Broda do Sarajeva[1] može se krenuti kolima i put preći za tri do četiri, kao i konjima, i to bez prekomjernog zamora isti za četiri do pet dana. Ukoliko ste primorani napustiti poštanski put te skrenuti na sporedne puteve, onda morate iznajmiti neophodan broj konja za čitav put, ili ih unajmiti od stanice do stanice (u BiH je to trajanja jednog dana). Prosječna cijena za iznajmljivanje jednog konja iznosi otprilike 2 Fl. po danu, a pored toga postoji i obaveza tokom čitavog puta uzdržavanja iznajmljenog  konja i poštanskog momka…

II. Glavne saobraćajnice Bosne i Hercegovine

Kolni put. Od Sarajeva dolinom Bosne ka Busudu (Brodu)

Od

Do

Prema

Udaljenost prema turskim satima putovanja

Opšte napomene

Sarajevo

Kiseljak

Busovac

Vranduk

Zepče

Maglaj

Doboj

Foča

Derventa

Rakovica

Vitez

Zenica

Kiseljak

Busovac

Vranduk

Zepče

Maglaj

 

Doboj

Foča

Derventa

Brod

(Busud)

7

6

7

6

5

 

5

3

4

4

Poznato.

Trgovište, 700 stanovnika, puno kovača.

 

Malo selo, 150 stanovnika, gorski grad polupropao, dobar han.

 

Grad sa 2000 stanovnika, 3 džamije. Kod Ponjeva katolička župa.

 

Trgovište, 1800 stanovnika, 3 džamije, 1 grčki pop, stari zamak.

 

Trgovište, 1600 stanovnika, stari zamak.

 

Rasuto selo. Sveukupno 2000 stanovnika, katolička župa.

 

Trgovište sa starim kastelom,

2000 stanovnika, dijelom Grci.

 

Trgovišta, 6-800 stanovnika. Glavna ulazna stanica ka Bosni.

Ukupno…..

 

46

 

   Ono što se odmah može primjetiti u Roskievicevom tekstu jeste neujednačenost toponima, pa je tako Deventa na jednom mjestu napisana kao Derbend, na dugom Dervent, a isto važi i za Brod koji je označen kao Brood i kao Busud. Primjedba koju je o toponimu Brod, tj. Busud iznio Oto Blau devet godina kasnije, možda i nije ispravna. Naime, kako u čuvenoj knjizi „Grad pored rijeke“ ističe Đuro Basler, naziv Busud je ustanovljen 1850. godine i bio je u upotrebi u vrijeme pisanja i objavljivanja Roskievicevog putopisa. Međutim, ovo pitanje ostaje i dalje otvoreno jer je nejasno zašto se Blau ne slaže sa Roskievicom kad je i njegov tekst štampan godinu dana prije nego je 1878. godine Brod zvanično ponio naziv Bosanski Brod.

Druge opservacije koje je iznio Roskievic su bez sumnje ispravne. Prva od njih je to što je Brod okarakterisao kao „glavnu ulaznu stanicu ka Bosni“, a druga se tiče procjene broja stanovnika. On je procijenio da je u Brodu tada živjelo između 600 i 800 stanovnika, što se ispostavilo kao tačno jedanaest godina kasnije kada je na popisu stanovništva 1879. godine utvrđeno da je u Brodu živjelo 710 ljudi.

Drugo poglavlje:

Od Sarajeva kroz dolinu Krivaje prema Donjoj Tuzli, Brčkoga,

Šamca, Broda i u povratku preko Tešnja, Komušine, Guči Gore prema Sarajevu[2].

Jednodnevno putovanje. Od Sarajeva do Vareši, 10 sati jahanja. Po napuštanju Sarajeva stigao sam do već spomenutog putnog pravca i nakon prelaska niskih uzvisina u prilično plodnu dolinu Stavnje te odatle blagom uzbrdicom za 2 sata do sela Striževo. Put, dotada prilično dobar, postao je odsada prilično težak, vodio nas strmo do doline Stravnje, koja je opasana visokom i gustom šumom. Na jednom položaju je prolaz širine čovjeka, kroz ivicu stijene (krečnjak) probijen sve do rijeke, zbog čega to mjesto i nosi ime „Kapija“.

Međutim, u dolini ove rijeke je, izuzev nekoliko močvarnih mjesta, put postajao bolji. Donji dio planina oko Vareša sadržavaju glinu i svjetlucave škriljce i ima dosta kamenja od gline i željeza.

    Na putu ka Vareši, odnosno našem sljedećem cilju, i nedaleko odatle, nalaze se mnogobrojne ljevaonice. Maltene svuda uokolo može da se nađe ruda tako da ju je moguće crpiti bez posebne muke…

Jednodnevno putovanje. Od Šamca do Busuda (Broda). 10 sati jahanja. Bosna, koja je na svom ušću široka 160-200 koraka, morala se preći čamcem, koji je primao samo 3-4 osobe.

    Jahači i tovarni konji su rasedlani I, vođeni uzicom sa čamca, pojedinačno su prešli rijeku, pošto skela kod Šamca zbog jakih strujanja Save nije mogla biti povučena uzvodno do ušća Bosne. Ovaj prelazak rijeke trajao je skoro 1 ½ sata.

    Put, kojim smo potom krenuli, vodio je od Svilaja uzbrdo kroz šumu, šikare i močvarna mjesta, sa neznatnim usponom kroz šumsku češljugovinu (sadržava glinu),  koji je ogranak Vučjaka, odakle je ostalo ½ još sata do Broda, sa lijeva šumovite uzvisine, na desnoj obali u nastavku težak put duž obale Save. Po putu bi se moglo voziti.

    Tek kasno naveče stigli smo do Broda, gdje smo prenoćili. Sljedećeg dana rastao sam se od svog vedrog pratioca koji se vratio za Sarajevo, te iskorisio kratak odobreni godišnji odmor da posjetim rodbinu.

Put od Broda do Sarajeva opet sam prešao u pratnji ugodnog društva jednog druga…

…Pošto se od Gradačca kolima moglo ići nasuprot Save, odlučio sam jahaće konje i pratnju preko Modriče poslati za Brod i sam krenuti kolima do Šamca i to novoosnovano trgovište lično ispitati…

Geiger, Theodor und Lebret: Studien über Bosnien, die Herzegovina und die bosnischen Bahnen unter Beschreibung einiger genereller Tracirungs-Methoden, Wien, 1873.

(Gajger i Lebret: Studije o Bosni, Hercegovini i bosanskoj željeznici uz opis nekoliko glavnih metoda za postavljanje trase, Beč, 1873.)

… Preostali dio puta ka Brodu vodi preko ravnog tla između oranica, vrtova i pojedinačnih seoskih kuća skoro pravolinijski sve do Save, do koje stižemo nakon sat vremena, te dalje uzduž vodene struje. Turska granična, carinska i poštanska služba čine završnu tačku. Cestarina se čitavim putem ne mora plaćati.

    Dolina Bosne, koju smo upravo prošli, pri daljem razvoju ovog bogatog i lijepog krajolika ima izgleda da u budućnosti još više dobije na značaju. Od svih uzdužnih dolina Bosne, ovo je ona koja u sebi objedinjuje najpovoljnije preduslove za izgradnju sistema željeznica. Samo je pitanje vremena kada će projekti ovog tipa biti realizovani…

Blau, Otto: Reisen in Bosnien und der Hertzegowina. Topographische und pflanzengeographische Aufzeichungen, Berlin, 1877.

(Oto Blau: Putovanja po Bosni i Hercegovini. Topografske i biljno-geografske zabilješke, Berlin, 1877.)

… Za autora putevi predstavljaju spoj kulturno-istorijskih i ekonomskih interesa, te je tako preporučio da bi od velikog značaja bilo izgraditi željezničku prugu od Bosanskog Broda do Zenice i Travnika.

I ovaj putopis se osvrće na Roskievičevo djelo, takođe izražavajući svoje neslaganje sa određenim podacima koje je on naveo, poput naziva mjesta Brod, koje Roskievič naziva Busud ili Buzud… (citirano prema navedenoj knjizi A. Žmirić)

Amand Freih. V. Schweiger-Lerchenfeld: Bosnien, das land und seine Bewohner. Geschichtlich, Geographisch, Etnographisch und Social-Politisch Geschildert, Wien, 1878.

(Baron Amand od Švajger Lerhenfelda: Bosna, zemlja i njeni stanovnici. Istorijski, geografski, etnografski socijalno-politički Beč, 1878)

… Mnogo bolje stoje stvari sa preostalom turskom gradnjom uz obalu. Jer, ravnica prema zapadu brzo nestaje i uskoro cesta uz obalu doseže do najsjevernijih rukavaca bosanskih brda, do okruglih, niskih brežuljaka sa zakržljalim hrastovima, da bi kod Broda (U fusnoti stoji: Ovo mjesto, u kojem živi 2000 duša, ima dvije džamije, jednu malenu katoličku kapelu, jednu carinarnicu i jednu telegrafsku službu, tu je i stanica parnih brodova i ima i jednu skelu za prelazak preko Save) presjekla neprivlačnu ravnicu. Toliko malo varijacija u krajolicima kao što je to slučaj kod Posavine nema na putu između Bosne i Vrbasa.  Mada se do ušća Ukrine još uvijek proteže (močvarna) dolina, planinski prevoji – planina Motajica – se ipak naglo spuštaju do rijeke, tako da se nova cesta mjestimice morala probiti kroz stijenje…

   Tekst barona Amanda je značajan zbog opisa ovog geoprostora, te zbog pobrojanih detalja u vezi Broda datih u fusnoti. Nedostatak ovog prikaza jeste procjena broja stanovnika koji je gotovo tri puta veći od realnog (čak i da je u ovu procjenu ubrojano i tadašnje stanovništvo Sijekovca, ona bi opet bila za oko 1.000 duša veća od stvarnog stanja).

Berdan, Helga: „Die Machtpolitik Österreich-Ungarns und der Eisenbahnbau in Bosnien-Herzegowina1872 – 1914“ – magistarski rad iz 2008.

(Politika moći austro-ugarske i gradnja željeznice  u Bosni i Hercegovini 1872-1914)

6.4. Gradnja „A-U Bosanske pruge“ i početak izgradnje mreže uskotračnih pruga (širina kolosijeka 760 mm) u BiH

Baron Josip Filipović Filipsberški (Joseph Freiherr Philippovich von Philippsberg), vrhovni zapovjednik austrougarskih trupa u okupacionom vojnom pohodu, u jednom telegramu od 24. augusta 1878, koji je neposredno nakon zauzimanja Sarajeva namijenjen ratnom ministarstvu – ističe značaj željezničke linije kroz bosansku dolinu. Sa njegovog stanovišta se do sada osvojeni teren u Bosni može trajno održati ukoliko se od Broda napravi željeznička veza do Sarajeva.

   Rad Helge Berdan je značajan ponajviše zbog toga što je dostupan, što se poziva na mnoštvo originalnih izvora i zato što donosi neke manje poznate skice, karte i druge priloge.

Pretovarna stanica

Umladevorrichtungen in Bosnisch (Bosanski) Brod – der „Flaschenhals“ und Engpass in der Anbindung der Bosnisch-Herzegowinischen Landesbahnen an das Eisenbahnnetz der ungarischen und österreichischen Staatsbahnen

BosnienKarten aus den „Tracirungsstudien über Bosnien, die Herzegowina und die bosnischen Bahnen“, Ingenieure Geiger und Lebret 1869/70 Separat-Abdruck Allgemeine Bauzeitung 1873.

Stanica Brod maj 2013   Ako je Duško Trifunović bio u pravu i ako „svaki vek je isti vek“, onda je svako putovanje u prošlost istovremeno i putovanje u budućnost. A ako odnos prema prošlosti imalo reflektuje kakva će biti budućnost, onda je budućnost crna da teško može biti crnja. Posmatrajući nedavno ostatke željezničke stanice, zapitao sam se kako li se tek odnosimo prema nečemu čime se ne dičimo.

Biće da je Duško Trifunović bio u pravu – stanje željezničke stanice (eh, da je samo ona u pitanju!) ne predstavlja tragove vremena, nego doista tragove naše nemoći. Valjalo bi se zamisliti nad tim.

Biće da je Duško Trifunović bio u pravu – svaki vijek je (ovdje zasigurno) isti. Kako drugačije objasniti riječi Artura Dž. Evansa koje je zapisao kada je došao u Brod prije punih 138 godina: „O onoj drugoj strani preko Save čak i Bosanci govore kao o ’Evropi’, i zaista su u pravu. Putujete samo pet minuta i već prelazite u Aziju.“[3] Posmatrajući u kontekstu skorog ulaska Hrvatske u EU, zapanjuje činjenica koliko se ovdje ništa ne mijenja i koliko je svaki vijek zaista isti vijek.

Ostaje, međutim, pitanje: Ima li lijeka za istu boljku?

Ostaci željezničke stanice, maj 2013.

* Objavljeno na bbrod.info


[1]Trenutno se do Banjaluke može od i Stare Gradiške (Berbir) doći autom za otprilike 5 sati.

[2] Do Broda sam put prešao u ugodnom društvu konzula gospodina od Saksa, koji se, žudeći za znanjem, podvrgao mukotrpnom putu.

[3]Artur Dž. Evans: Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka avgusta i septembra 1875. godine, drugo izdanje, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973., str. 118 i 119.

Advertisements

5 thoughts on “POSJETA PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI

  1. „Samo je pitanje vremena kada će projekti ovog tipa biti realizovani…“
    Rekose i „braca“ Rusi za zeljeznicu :)))

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s