TEROR MIRISA


Ludilo je relativno stanje.

Ko može da kaže ko je od nas zaista lud? 

Vudi Alen, „Nuspojave“

   Rođen sam u godini kada je proglašena čuvena četvrtvijekovna zabrana zapošljavanja u državnim institucijama i javnim ustanovama. Partija MIRIS (akronim od pet ključnih riječi iz njihovog programa: Mudrost, Istrajnost, Rodoljubivost, Istina, Sigurnost), koja je donijela pomenutu zabranu, pravdala je svoju odluku ekonomskom krizom i rigoroznim mjerama štednje u javnom sektoru na kojima su insistirali MMF i Svjetska banka. Naravno, zabrana nije bila apsolutna, jer je, s vremena na vrijeme, poslaničke klupe i upražnjena mjesta po agencijama i drugim državnim tijelima valjalo obnoviti provjerenom krvlju ispra(v)nih mozgova. Zabrana je, prema tome, imala za cilj omogućavanje zapošljavanja novih lica, ali bez konkursa i samo onih koji su u krvnom, kumskom ili familijarnom srodstvu sa partijskom vrhuškom. Danas, dvadesetak godina kasnije, narod stidljivo počinje da osjeća vonj ustajalosti Partije MIRIS, bazd zaostao iz nekih (nazadnih) vremena koji ne može odagnati ni najnoviji Šanelov parfem kojim se obilato špricaju članice Partije. Pojavio se, navodno, i jedan drzak grafit (ovaj vandalizam je ekspresno ušao u anale urbanih legendi, jer je prefarban nepun sat vremena nakon ispisivanja, ali mnogi se kunu da su ga svojim očima vidjeli) koji je glasio: MIRIS = Maloumnost, Iracionalnost, Rasipništvo, Idolopoklonstvo, Samoživost! Neki špekulišu da je umjesto potpisa ispod grafita pisalo – Hoćemo provjetravanje, hoćemo promjene!

   Biće da je u svemu tome bilo istine, jer je vrh Partije početkom godine naprasito odlučio da priredi narodu novu pozorišnu predstavu. Komisija za nauku, kulturu i umjetnost koja je nekada davno formirana pri Sektoru za uzgoj mušmula u Agenciji za ratarstvo ponovo je aktivirana pošto je partijskom vrhu neko skrenuo pažnju na neiskorištene kapacitete teatra. Mudraci iz Partije znali su da pozorište može da odašilje subverzivne poruke i da je na taj način moguće potaknuti masu na sumnjičavost ili, daleko bilo, kritičko mišljenje. Zbog toga su pozorište držali pod čizmom i budnim okom. Decenijama su se igrale iste, provjerene predstave, sa istom izanđalom scenografijom i istim, nebrojeno puta prekrajanim i krpanim kostimima. Ansambl i drugi uposlenici takođe su bili isti, jer se zabrana zapošljavanja novih kadrova odnosila i na njih. Dakako, da je kojim slučajem neko od potomaka, rođaka (istina, samo do sedmog koljena) ili sestrića ovih iz Partije MIRIS imao umjetničkih tendencija bio bi primljen na posao, ali ovako… Nove generacije povezane sa Partijom nemaju nikakvih interesovanja za kulturu i umjetnost, svi bi da budu menadžeri i profesionalni (doživotni) političari. Zbog toga je scenario potpisao čovjek od bezmalo sedamdeset godina, isti onaj koji piše govore za javne nastupe partijskih velikodostojnika. Sve to činilo je novu predstavu kontroverznom i problematičnom. Partijski, odnosno državni mediji, najavljivali su je kao savremenu dramu o odrastanju dvoje zaljubljenih adolescenata, što je pretpostavilo brojna pitanja, između ostalih i to ko će igrati tinejdžere kad najmlađa glumica ima pedeset četiri, a glumac šezdeset tri godine.

   Noć nakon izvedbe smo probdjeli u grozničavoj nevjerici. Sa nestrpljenjem smo čekali jutarnju štampu da vidimo kako je ocijenjena nova predstava. Konačno, nešto prije devet smo ugledali naslove: „Fenomenalna i uvjerljiva gluma!“, „Blještava raskoš scene i progresivna priča ostavili gledaoce bez daha“, „Kostimi za divljenje i pamćenje!“, „Predsjednik u prvom redu, aplauz trajao sat vremena!“, „Dar narodu darovitog scenariste“… Svi napisi propraćeni su istom slikom – fotošopom ispeglana glavna glumica ogrnuta je skupocjenom bundom i sjedi na sceni u fotelji od mahagonija.

Uglavnom, poplava blagoglagoljivih epiteta i augmentativa, ali ni riječi o onome šta se zapravo dešavalo. Predstavu sam odgledao s Ninom, nezaposlenom glumicom čija majka je igrala glavnu ulogu. Ovako je to bilo.

   Preko Ninine majke dobili smo dvije karte za zadnji red (sve ostalo popunili su članovi Partije, a na balkonu su u mješovitom sastavu sjedili članovi ličnog obezbjeđenja Predsjednika u civilu i njihove supruge). Prije samog početka predstave, članovi podmlatka Partije MIRIS po cijeloj sali okačili su mirise za automobil, zbog čega je glavnom glumcu pozlilo već nakon par minuta. Pošto su ga dežurni ljekari reanimirali iza zavjese, vratio se na scenu, lica boje (ovdje popularnog) mlijeka sa 0,001 posto masti. Ninina majka, ponosna vlasnica ugovora o privremenim i povremenim poslovima na pola norme, samo je povremeno govorila svoj dio teksta, a često bi ućutala i u pola rečenice. Šaptačica je zbog toga imala pune ruke posla, a činjenica da je tekst morala da govori glasno umjesto glavne glumice, predstavljalo joj je veliki problem. Dodatno opterećenje za ovu siroticu bilo je i to što zbog natrulog i propalog poda uopšte nije bila skrivena od pogleda publike. Tinejdžera punog živosti, koji bi trebalo da skakuće po sceni, igrao je ošamućeni glumac ophrvan astmom i uznapredovalim reumatoidnim artritisom. Strašno je bilo gledati ga kako poslije svaka dva ili tri načinjena koraka traži oslonac u komadima namještaja razasutim na sceni bez reda i logike. U jednom trenutku se sručio na sofu koja se zbog dotrajalosti raspala u paramparčad. Hitro su pogašena svjetla, spuštena je zavjesa, a glas iz zvučnika najavio je pauzu od trideset minuta do početka drugog čina. Za to vrijeme, a na naredbu Predsjednika, podmladak Partije je iz njegove rezidencije dovezao skupocjeni namještaj od punog drveta presvučen najfinijom kožom i postavio ga na scenu. Kada se zavjesa ponovo podigla, Ninina majka bezuspješno je budila glavnog glumca koga su analgetici i drugi medikamenti svom snagom prikovali za udobni predsjednički kauč. Srećom, telefon Izvršnog Sekretara Partije je zazvonio, pa je predstava nastavljena tek nakon što je on završio razgovor, a do tada su usnulog aktera povratili iz kome kantom ledene vode. Do pred sam kraj drugog čina, očajne replike su se kako tako smjenjivale, ali onda se demodirana i potpuno neadekvatna haljina glavne glumice raspala po šavovima, prikazavši njeno tinejdžersko tijelo od pedeset i nešto ljeta kako pihtijasto talasa preko bapskih gaća svuda po sceni. Za vrijeme pauze između činova nastalo je neugodno komešanje, jer su se dame iz Partije u prijemnoj garderobi posvađale oko toga koja od njih ima najbolju bundu koju će, po naredbi Predsjednika lično, pozajmiti glumici do kraja predstave. Nakon par počupanih pramenova kose i bačenih štiklica, odlučeno je da glavna glumica zaslužuje bundu od lasice, najskuplju koja postoji, a koja je u vlasništvu supruge Ministra finansija. Treći čin donio je i najdramatičniji trenutak večeri – desetominutno šepanje glavnog junaka do svoje dragane na drugoj strani scene i mučni poljubac mlađanih ljubavnika prilikom kojeg je njegova proteza iskočila poput druge vilice onog čudovišta iz Ejlijena. Nakon četiri časa i pedeset minuta, glumci su se konačno poklonili publici. S obzirom da poslije dubokog naklona pred Predsjednikom glavni glumac nije mogao da se ispravi, dvojica momaka zaduženih za rasvjetu su ga tako ukočenog uklonili sa scene. Iz estetskih razloga, rečeno je putem zvučnika. Aplauz je zaista trajao pun čas, tačno koliko je dugo bilo upaljeno svjetlo na kome je pisalo „Aplauz“. Istina, ovo nije bilo planirano protokolom, već je došlo do kratkog spoja u dotrajalim instalacijama. Na samom kraju, Predsjednik je zahvalio svima za vanredan kulturno umjetnički program i dodao kako Partija pozorištu na poklon ostavlja okačene mirise za automobil, kao znak podrške i opredijeljenosti vladajućih struktura da će i u budućnosti pomogati institucije kulture.

6 thoughts on “TEROR MIRISA

  1. „Samo misterija ostaje misterijom.“
    Tvoje priče o našoj entropiji, najvećoj od svih misterija, polako dobijaju epidemijske razmjere.
    One traže PGD… prenatalnu… dijagnostiku. Al’ koga to još ovdje zanima!
    What Goes Around Comes Around.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s