MOŽE I PAŠTETA


I ma koliko sam se trudio, bilo je nemoguće nabrojati više od nekoliko sporadičnih ekscesnih slučajeva lijepih vijesti: izložba „Vrt uživanja“ Mladena Miljanovića je nakon Venecije i Banjaluke stigla u Sarajevo; u okviru „Kulture u podne“ u Specijalnoj biblioteci za slijepa i slabovida lica RS održan je koncert i upriličena je taktilna izložba etnografskih predmeta Muzeja RS; Klub ljubitelja knjige pozvao na prvo druženje u prostorijama Narodne i univerzitetske biblioteke; promovisana knjiga putopisa „Hadžiluk plemenitom snu“ mladog autora Borisa Maksimovića; bend „Sopot“ uspješno otpočeo turneju. To je to.

Neko će reći da je ovo i više nego dovoljno. Svako ima pravo na svoje mišljenje. Čak i oni koji tvrde da je 20.000 KM za otkup knjiga u RS dovoljno (otkupa, inače, godinama nije bilo, a godišnje se objavi oko 1.000 naslova). Čak i oni koji ne vide ništa sporno u ukidanju konkursa za sufinansiranje izdavačke djelatnosti. Čak i oni kojima ne smeta to što ovdje ne postoji zakonski okvir kojim se definiše status samostalnog umjetnika (jer biti samostalan znači misliti svojom glavom, a to je nedopustivo). Naročito oni koji su se dosjetili da oforme „Savjete za kulturu“ u okviru inih političkih partija. Esnafska udruženja, očigledno, nemaju kapacitet da realizuju kulturnu politiku. Ili su umjetnici u tim udruženjima, daleko bilo, neprimjereno i bezobrazno oslobođeni političkih i ideoloških prefiksa.

   Bez obzira na entuzijazam, bez obzira na volontersko (volovsko!?) upinjanje da se nešto uradi, činjenica je da se bez novca knjige ne mogu štampati, predstave se ne mogu igrati, izložbe se ne mogu postavljati, niti se koncerti mogu priređivati. I još nešto treba reći, mada će to nekima zazvučati nevjerovatno: umjetnik ponekad treba da plati kiriju ili račun za struju, na primjer, a bilo bi poželjno i da ima tri obroka dnevno. Može i obična pašteta. Ona je baš prigodna. Pravi se od otpadaka.

* Objavljeno na konkursiregiona.net

2 thoughts on “MOŽE I PAŠTETA

  1. Sufinansiranje izdavačke je totalno promašena priča, koja služi nadležnima kao opravdanje u smislu – pa, dali smo im novce! Jadno, bedno i nadasve odvratno! Zna se tačno šta je samostalni umetnik. Onaj ko plaća državi za tu titulu. Ako imaš tu volju, samo napred! Uplati si doprinose, gradske takse, paušalni porez i imaš pravo nazivati se umetnikom. Status umetnika s umetničkim radom nema nikakve veze u ovoj zemlji. Usput, u tom slučaju nećeš imati ni za paštetu, veruj mi na reč :-))

    • Sufinansiranje izdavačke djelatnosti je pogrešno koncipirano – autor ne dobija ništa, izdavač nema obavezu da promoviše knjigu, da je distribuiše… Ne znam šta je gore – da taj projekt postoji kao takav ili da ga nema uopšte. Što se tiče samostalnog umjetnika – koliko mi je poznato, podzakonski akti koji definišu detalje po ovom pitanju nisu doneseni. Titula kao titula mi ne znači ništa (da li si vidjela da se negdje potpisujem kao magistar Blagojević🙂 ). Taj status treba da znači nešto i da olakša život umjetnika a ne da ga oglobe. U svakom slučaju, umjetnik (sa ili bez statusa) u ovoj zemlji ne vrijedi ništa. Nego, odoh da večeram, ostalo mi pola paštete od doručka😀

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s