PREDAJA


Tako mu je to, rekao bi Vonegat. Kad se hoće, dodajem.
Pisanje novog rukopisa otpočeo sam, čini se, u najgrđe doba, u vrijeme predizborne kampanje, paradiranja (političara), raznih objektivnih i subjektivnih skretničara pažnje. To jutro kada sam napisao prve rečenice ulice su osvanule okićene poznatim i nasmijanim prodavcima šarenih laža, kao i licima nekih novih wannabe skupštinara. U 7 ujutro svi bilbordi bili su oblijepljeni fotošopiranim portretima i trivijalnim parolama. (Gdje bi nam bio kraj kada bi se tako zalagalo, izgaralo i radilo svaki dan, pomislih) Ispod jednog bilborda koji obećava pravedniju i ljepšu budućnost sjedi onaj koji ga je zalijepio i jede četvrt hljeba i salamu „podrigušu“. Kaže mi da je isto to jeo i prije četiri godine kada je kačio tadašnja obećanja, samo što su hljeb i salama sada skuplji.
Vratim se u sobu, na jedvite jade se ponovo ušetam u „spisateljsku zonu“, ali malo potom neki kvarisklad poče da viče: Poštovani građani, pozivamo vas na predizborni skup… Urla kao da stoji u kuhinji sa megafonom u ruci. Pogledam na sat – 16 i 13. Sva sreća da smo „poštovani građani“, jer je pitanje u koja doba i sa koliko decibela bi nas bombardovali da nas kojim slučajem ne poštuju. Vidim da od pisanja nema ništa, pošto se galamdžija svakih deset minuta vraća pod prozor kao bumerang i svaki put je još glasniji i još odlučniji u vrbovanju gladnih (nade i obećanja). Zatvaram prozor i odlučujem da malo odmorim i sačekam da trubadur promukne ili umukne. Odlazim na Mrežu da pročitam ponešto iz oblasti kulture, kad tamo – najave kako će se na hiljade knjiga izrezati u stari papir! Grozota! Mada, može biti još strašnije: zamišljam kako se na reciklovanim djelima Pekića i Ničea štampa nova umotvorina Marijane Mateus, recimo. Panično bježim sa interneta i uzimam u ruke knjigu koju sam za potrebe romana u nastajanju uzeo iz biblioteke. Listam je i dolazim do zapanjujućih „činjenica“: da je korito Save staro „mnogo milijardi godina“ (?!?), da su tu živjeli „stari Riljani“ (?!), da je tu postojalo mjesto „Pekarusa“ (ispravno je Pekaruša)… Pogledam i imam šta da vidim; knjiga ima tri priređivača (od kojih je jedan, uzgred, bivši ministar), korektora (!?), štampana je u hiljadu primjeraka.
Grunf SavaZatvaram knjigu i po ko zna koji put se pitam vrijedi li išta pisati, stvarati? Može biti da je došlo vrijeme kada se, kako Grunf reče, moram(o) predati.

One thought on “PREDAJA

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s