IN MEMORIAM


Nekada je ovaj grad imao željezničku stanicu. Najljepšu na Balkanu, govorili su mnogi. Projektovao ju je Karl Niemeczek inspirisan dalekim Afganistanom, tačnije Plavom džamijom iz Mazar-i-Šarifa. Kroz nju su prošli i Aleksandar Karađorđević i Franjo Josip i čuveni maršal Luj Franše d’ Epere i veliki Jovan Cvijić i Ita Rina, neupitna vladarica ukrštenih riječi. Na Bogojavljanje 1945. saveznički avioni javiše se prvo brujanjem, a potom i bombama. Od stanice su ostala tek dva krnjetka. Neko će, možda, nekada preispitati stvarnu potrebu ovog rušenja. To neću biti ja, jer nisam istoričar. Neko će, možda, od ispovijesti preživjelih (a još ih ima među nama) napisati roman o ovom događaju. Neku novu „Klanicu 5“. To neću biti ja, jer nisam bio tamo i nemam spisateljske vrline Kurta Vonegata (možda će to biti autor palindroma civili su sili vic?!). Neko će se, možda, zapitati zašto željeznička stanica nikada nije obnovljena, iako postoje nacrti, planovi i brojne fotografije. Ali to neće biti oni koji danas uživaju u obilascima Budimpešte, Varšave ili Praga, jer oni uglavnom nisu svjesni da su brojni trgovi, crkve i muzeji u tim gradovima zapravo izgrađeni na ruševinama Drugog svjetskog rata. Ovim će se pitanjem, može biti, pozabaviti neki dokoni knjiški moljac, neki zalutali zaluđenik koji razumije ponešto o identitetu, tradiciji i estetici.
Nekada je ovaj grad imao željezničku vezu sa drugim mjestima. U septembru 1878. započeta je izgradnja željeznice, a već u februaru naredne godine završena je dionica do Doboja. Dakako, pruga nije građena zbog dobrobiti ljudi koji su tu živjeli, a fantastična brzina izvođenja radova bila je u direktnoj vezi sa činjenicom da je Austrija prema odredbama Berlinskog kongresa imala ograničeno vrijeme za upravljanje Bosnom. U međuvremenu, Crno-žuta monarhija je otišla na đubrište istorije, ali pruga je ostala. A onda je, nekoliko decenija kasnije, neko od nas odlučio da je ona suvišna. Našli smo problem za rješenje. U tome smo najbolji, neprevaziđeni.

* Iz rukopisa u nastajanju; povodom 70 godina od rušenja željezničke stanice (19. januar 1945)

7 thoughts on “IN MEMORIAM

  1. Bero, opet si me ugodno iznenadio. Mozda se netko seti da pocne projekt „cire“ od Broda do Doboja. Pa, to bi bila I turisticka I linija „podzemne zeleznice“ , nesto kao „brodovoz“. Pa eno nesto slicno je „sarganska osmica“. Pa da tako zaposlimo „raju“, a manje se bavimo planovima koje za nas prave veliki!!!
    Ti se druzis sa piscima I pametnim ljudima Ovi politicari ne smiju sami nista, ali kad bi imali podrsku onih kojima to nije u ravni sa „juznim tokom“ PA DA NAS SAMO OSTAVE NA MIRU?! I s malo sredstava neko to treba da posteno predlozi I podrzi. Javi, a I oni koji to podrze na sve mejlove naravno I na moj eml, pa da vidimo kako bi ta prica zazivela. Ja sam „zarobljenik“ provincije pa je tesko I do Doboja doci, kad ti je prihod , ako ga uopste imas, po bilo kojoj osnovi, prosecno 150 evra. Bar da do bolnice u Doboju stignemo brze I jeftinije.
    Pozdrav, Rada Sebastijanovic

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s