BUĐENJE NA BALKANU


St LeoApokaliptična kiša i nova definicija pojma niske oblačnosti obilježili su jutro dana što se
svake četiri godine pridodaje februaru. Premda je buđenje na Balkanu uvijek teško, otvaranje kapaka posljednjeg februarskog dana bilo je naročito mučno zbog besane noći uzrokovane dilemom od životnog značaja: Hoće li Dikaprio konačno dobiti Oskara? Hiljade i hiljade poznavalaca i ljubitelja filmske umjetnosti držalo je palčeve tako čvrsto da su bezmalo zaustavili dotok krvi u tom dijelu tijela (a oni su neophodni, ako već ne za nešto drugo, ono barem da se precrta glasački listić). Srećom, pravdoljubivi balkanski narodi mogli su da odahnu; pravda je zadovoljena, kao i njihova godišnja potreba da budu dio nečega što se može svrstati pod kategoriju umjetnosti i kulture. Doduše, da ne zgriješim, treba reći da dio tih ljudi tokom cijele godine aktivno učestvuje u maratonima pljuvačine i omalovažavanju kulture i umjetnosti sa ovog prostora, ili recimo, u raspravama o tome čiji je Ivo, a čiji Meša.

Nema komentara, lajkova, dijeljenja, tvitanja kad Tanju Stupar Trifunović (zajedno sa Damirom Šabotićem i Lejlom Kalamujić iz BiH) nominuju za Evropsku nagradu za književnost. Ili da se vratimo filmu – vijest da je film Daneta Komljena nominovan za nagradu EFA, tj. „evropskog Oskara“, prošla je takoreći potpuno nezapaženo i u medijima i u javnosti. Donekle se digne nešto prašinice (uz neizostavne zajedljive komentatorske mirođije) kada status Udruženja književnika ostane na nivou Udruženja uzgajivača golubova pismonoša „Teslini darovi“, kad se podsjeti da je status slobodnih umjetnika u Republici Srpskoj i dalje nedefinisan, kad se kultura i umjetnost u Srbiji unižava novim zakonskim rješenjima, ili kad se pojave škakljive fotografije iz prošlosti hrvatskog ministra kulture.

A onda se prašina slegne, talog ostane gdje jeste, sve se umrtvi i ljudi mirno pođu na spavanje. O buđenju niko ne razmišlja.

One thought on “BUĐENJE NA BALKANU

  1. Da nema tog taloga, moj Berislave, šta bi nam ostalo. Ni Tanja ni Dane nisu poslanici, naročito ne iz neke stranke na vlast, pa da se o njima piše. Drugo je to kad se u Banjaluci održi jedan jedini „tradicionalni“ filmski festival bez snimljenog filma u RS. Sad kad ima filmova, ne trebaju festivali!
    Dikaprio je dobio Oskara i sada možemo da odahnemo. Možda će i jeki ovdašnji pisac dobiti koju stotinu maraka kao pomoć za objavljivanje knjige.
    Odličan ti je tekst!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s