POZDRAV

POZDRAV

                                                            Bori

 

Nisam bio tamo onoga dana

kad su usnulu januarsku zemlju zbog tebe budili.

Nema potrebe da se ikome pravdam;

Ionako znaš da sam u to vrijeme bio s tobom.

Još od prethodne večeri razgovarali smo

strastveno o trojednom pojmu

Ljubav – Književnost – Umjetnost –

i, upadajući jedan drugome u misao,

premetali sve one znakove jednakosti

između ovih riječi.

Nisam bio tamo onoga dana

kad je vjetar posljednje pozdrave raznosio

sa mnogih usana.

I bolje da nisam, jer mogao sam i ja,

ponesen trenutkom i ophrvan

nadirućom prazninom u galopu,

da se okliznem o takvu nepromišljenost.

Ti bi mi oprostio, vjerujem,

uz blago tapšanje po ramenu

i osmijeh širok kao Dunav kod Golupca.

Ali, ja bih se teško pomirio s tom neistinom,

jer do novog susreta čeka nas još razgovora

o besmrtnom plamu

Umjetnosti, Književnosti, Ljubavi.

Do tada, dobri moj,

šaljem ti

ne posljednji,

ne pretposljednji,

već samo – pozdrav.

* Objavljeno u audio časopisu „Homer“, broj 23, maj 2019.