EPOHA


EPOHA

Ne traćim vrijeme propitujući sebe
gdje sam bio kada se nebom prolamala
lomljavina epohe.
Jer, ma koliko nije svejedno da li
jašeš na goropadnim talasima ili
zalud opravljaš branu sa druge strane,
kad se vodurina povuče ishod je isti
– blato, kaljuža
i zadah zaglibljenosti.

Ne traćim vrijeme propitujući sebe
gdje sam bio kada se nebom prolamala
lomljavina epohe.
Jer, tek će se u potonjim vijekovima
pokazati da to i nije bila epoha
nego tek epizoda, grandiozna, doduše,
za nas male, a opet, jedva zabilježena
u istoriji svijeta.

Zato, ne želim da traćim vrijeme
na bilo šta drugo, osim na nas.
U ovom mraku i onom koji će doći
jedino svjetlo je iskra naših dodira.
Taj prasak, taj časak,
to je svjedočanstvo postojanja
jedine epohe koju priznajem,
jedine epohe koju razumijem.

Januar 2020.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s