NOSTALGIJA ZA NEPOSTOJEĆIM


Postoje opipljive nostalgije, one što su zabilježene na nekim davnim fotografijama, one što se skrivaju u čestitarskim posvetama među koricama knjiga, one koje su utisnute posebnim uzdahom u predmete sa putovanja, poput nevidljivog pečata. Ali, ma koliko da je bolovanje od ovakve vrste nostalgije teško, razmišlja pisac, ono nije neizlječivo. Uzrok bolesti i lijek zapravo su iste stvari, pa će pogled na staru fotografiju umanjiti patnju, a miris pušten iz neke knjige će, može biti, razgaliti bolesnika do te mjere da će čitajući ponovo uroniti u dane za kojima žali. Međutim, nostalgija za nepostojećim od koje boluje pisac sasvim je beznadežna. Nju hrane sve one avanture, sve one ljubavi, svi oni događaji koji se nikad nisu dogodili u zbilji. Ti mnogostruki doživljaji književnih junaka, poneki tek napisani i opisani a mnogi samo prisutni kao koprena u mašti pripovjedača, predstavljaju neprebol koji pisac pokušava da ublaži pisanjem. Nije tajna da je nostalgija za nepostojećim neizlječiva. Tajna je, međutim, zašto pisci i dalje pišu sa naumom da konačno ozdrave kad bi im to ozdravljenje zasigurno donijelo upravo smrt. 

Objavljeno u Beogradskom književnom časopisu, jesen-zima, br. 62-63, 2021/22.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s