ZBIRKA „MI U MAGLI“ DOSTUPNA ONLAJN U OKVIRU BIBLIOTEKE SKD-A

Srpsko književno društvo među svojim članovima pokrenulo je akciju osnivanja onlajn biblioteke koja bi sadržavala djela članova SKD-a. Ova biblioteka – MNEMOSINA – će se dopunjavati, a za sada se u njoj nalaze djela više od dvadeset književnika. Kompletnu biblioteku možete da pregledate (po autorima) na OVOM linku, a poetsku zbirku Berislava Blagojevića „Mi u magli“ na OVOM.

Berislav-Blagojevic-Mi-u-magli-korice

ULJEZ (ODLOMAK IZ KNJIGE „UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“)

ULJEZ

   To avgustovsko jutro počelo je uobičajeno: sunce je izašlo tačno u 5 sati i 36 minuta, a ja sam se probudio i neko vrijeme ostao tih i miran. Međutim, kako svako strpljenje ima granice, oko 5 i 44 dosadilo mi je da posmatram ptice i pčele, pa sam tihim cviležom pokušao što nježnije da probudim Šmokljana. Nakon beskrajno dugog čekanja, tačnije negdje oko 5 i 51, Šmokljan je gunđajući izašao napolje i konačno krenuo prema kućici pored koje sam bio vezan. Naravno, bio sam presrećan, počeo sam da skakućem i lajem, ali po izrazu njegovog lica stekao sam utisak da se on ne raduje kao ja.

   – Ne urlaj luđače! – šaputao je Šmokljan.

   – Dobro jutro i tebi oslobodioče! – nasmijano sam odgovorio.

   – Probudićeš komšiluk! –

   – Zašto pominje luk? Časnog mi laveža, od juče nisam ni prišao bašti… –

   – Ne skači, ne! –

   – Otkači me?! –

   – Ne, Gagarine! U pidžami sam! –

Nakon ovog ugodnog jutarnjeg čavrljanja, Šmokljan je odgegao u kuću, valjda da odspava još malo, a ja sam otišao da pronjuškam po bašti. U pravu je bio kada me je napomenuo za luk, jer tamo sam pronašao kost koju sam prije nekoliko dana zakopao. Hrvao sam se s njom možda pola sata, a onda sam se umorio, pa sam legao na travu i gledao kroz rupičastu ogradu napolje, u slobodu. Maštajući o tome kakvih sve sočnih koski tamo ima, zaspao sam.

Probudio me neki nepoznat glas. Momčić u crnoj majici, golobrad i mršav, stajao je pred vratima držeći kutiju u rukama. Na trenutak mi se učinilo da su iz kutije izvirile nečije uši, ali odmah sam odmahnuo repom u nema šanse maniru i otišao da gledam svoja posla u dnu dvorišta. Golobradan je ušao u kuću, začuli su se uobičajeni pozdravi, zdravice dobrodošlice. Ništa neobično, jer tih su mjeseci Šmizli i Šmokljanu često dolazili gosti. Na naselje. Čini mi se da su tako govorili. A ja bih svaki put kad bih čuo na naselje pomislio na moje veselje. Pored toga što su me gosti uvijek mnogo mazili, Šmokljan je uvijek pripremao roštilj, a to je značilo da ću i ja da omastim brk. Tako je bilo i ovaj put: njima tikvice, gljive i slične neukusne tričarije, a meni koske i ponešto mesa. Samo, kad su izašli u dvorište i dali mi ono što mi po zakonu roštiljanja pripada, shvatio sam da su ipak nešto škrtarili na mesu. Kao da su zaboravili na moju porciju! Ili su dio moga sljedovanja, daleko bilo, podijelili s još nekim. Ali, nikoga nema osim troje dvonožaca i mene. Časnog mi laveža, čuće oni mene!

   – Av avav avav av! Av! (ili u prevodu: Heeej, gdje je moje meso?!) –

   – Misliš li da nešto sluti? – uz osmijeh upita Golobradi.

   – Av! Avav! (ili u prevodu: Muti, muti, ali ne ja nego on!) – pokazah njuškom u pravcu Šmokljana.

   – Ne vjerujem. Još je nije spazio – reče Šmizla.

   – Av! Avavav av! (ili u prevodu: Mazio? Baš tako! Život me nije mazio. Zato i zaslužujem svoju porciju!) –

   – Može biti da ju je nanjušio. Zato ovolika galama – dobaci Šmokljan saginjući se da me pomazi.

   – Avavav! Avav! (ili u prevodu: Salama! Gdje je, gdje je?) – pohitao sam prema njemu, uzaludno njuškajući njegove prazne dlanove.

   – Brinem da li će je prihvatiti – nježno reče Šmizla.

   – AV! AVAV! AuuuuuuuAV! (ili u prevodu: Brineš kako ću shvatiti? Nemam ja tu šta da shvatam! Zaboravili ste na moju porciju. Povrijedili ste moja osjećanja…) – odlajah uvrijeđeno.

Ostatak dana proticao je uobičajeno. To znači da gostujući pripadnici ljudske vrste zajedno sa Šmizlom i Šmokljanom sjede na travnjaku, a ja se muvam oko njih. Naravno, ako je vrijeme lijepo. A ovaj dan je bio predivan. Jedan od onih avgustovskih koji nisu previše vreli. I bio bi to zaista savršen dan, samo da je i meni dopao ćevap ili dva. Ali, šta je – tu je.

Golobradi i ovo dvoje mojih su se smijali, pričali, kuckali čašama, a ja sam uzeo kost koju su mi dali i otišao u hlad ispod vinove loze. Onda sam, sasvim slučajno, krajičkom oka vidio NEŠTO! Stajalo je u prozoru i posmatralo nas. Jezivo stvorenje! Velike oči i uši na maloj šarenoj glavi… Morao sam da ih upozorim, ali znao sam da samo lavež neće pomoći, jer Šmizla i Šmokljan uprkos silnim časovima još nisu savladali pseći jezik. Zato sam odlučio da uz bjesomučno lajanje mahnito trčim i pravim krugove oko kuće.

   – Imate uljeza u kući!!! Imate uljeza u kući, vidite li!! (ili u prevodu: AVAVAV!!! AVAV!!) –

   – Konačno je vidio macu – uz smiješak reče Golobradi.

   – Ha-ha, definitivno – dobaci Šmokljan.

   – Ljudi, jeste li šašavi?! Uljez je u kući!! Zašto se cerekate?! (ili u prevodu: AV! AVAVAV! Auuuuuuu! VAV AV!) –

   – Srce malo, sav se uzbudio – saosjećajno reče Šmizla.

   – Učinite nešto! ULJEZ je u kući, zašto samo sjedite (ili u prevodu: AVAV AV AV AVAVAV!) – lajao sam i trčao što sam mogao glasnije i brže.

Nakon petnaest minuta digao sam šape… Boljele su me noge, a i grlo mi se osušilo. Časnog mi laveža, ako su ovi blesani viša vrsta, ja sam… Ja sam… Guska. Eto! U kući im je čudovište, a oni sjede mirno i ćakulaju. Izmoren, na kraju sam zaspao pod stolom. Zadnje što sam čuo napola podignutim uhom bilo je: Zvaćemo je Ripli.

Nisam razumio šta to znači, ali nikako nije zvučalo dobro…

ULJEZ

„UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“ – KNJIGA ZA DJECU I MLADE

корице гагарин

U izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Istočnog Sarajeva uskoro će biti objavljen roman za djecu i mlade „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“.

Autor ilustracija za ovo izdanje namijenjeno djeci i mladima je Bratislav Kostić (Petroglyph Studio), koji je izradio i korice za knjige „Mi u magli“ i „Bumerang“.

Avanture psa Gagarina, mačke Ripli i ostalih životinja (i ponekog ljudskog stvorenja) uskoro će biti dostupno u Zavodovim knjižarama.

„Più silenzioso dell’acqua“ – „Tiši od vode“ objavljen na italijanskom jeziku

Piu silenzioso

Pubblicazione cofinanziata dal programma Europa Creativa dell’Unione europea

OPERA
La guerra semina morte anche tra chi è rimasto in vita, una morte lenta fatta di rimorsi e fantasmi. Reduce dal conflitto fratricida serbo-bosniaco seguito alla disgregazione dell’ex Jugoslavia, Danilo Mišić è consumato dal senso di colpa per un fatale errore commesso sul campo di battaglia e si è chiuso in una prigionia mentale in cui trova spazio solo un dialogo immaginario col poeta russo Daniil Ivanovič Charms. Ruotano attorno a Danilo i cinici medici dell’ospedale psichiatrico, la moglie Radmila, il dottor Borković che lo tiene in cura. Fanno da cornice le contraddizioni del dopoguerra: la corruzione, l’impunità dei carnefici, i traumi personali e collettivi di un conflitto che neppure l’intervento di forze sovranazionali è riuscito a fermare. Più silenzioso dell’acqua è un requiem privo di schermi ideologici su una guerra che non ha visto vincitori ma solo vittime.

Roman „Tiši od vode“ objavljen je u prevodu Danila Kapasa na italijanski jezik u izdavačkoj kuću Stilo Editrice iz Barija. Prevod je realizovan u okviru prevodilačkih projekata Kreativne Evorpe. Roman će biti predstavljen u Torinu, 13. maja u okviru Sajma knjiga (o izdanju će govoriti Danilo Capasso i Olja Arsić Perišić).

EuroBlic 11 maj 2018 str 21

Piu

„BUMERANG“ OBJAVLJEN U MAKEDONIJI

46. Berislav Blagojevic - Bumerang_koricaRoman „Bumerang“ u prevodu na makedonski jezik objavila je izdavačka kuća Goten iz Skoplja. Djelo je prevela Marija Sarevska-Todorovska, a urednik je Vladimir Jankovski. Prevod je na konkursu podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.