UČEŠĆE NA 44. KNJIŽEVNIM SUSRETIMA NA KOZARI

dscn9083U prijedorskoj „Galeriji 96“ 22.9.2016. održano je književno veče u okviru 44. Književnih susreta na Kozari. Poeziju su čitali i govorili: Željko Galonja /Gradiška/, Berislav Blagojević /Banjaluka/, Kristina Plavšić /Novi Grad/, Branka Kovačević /Laktaši/, Siniša Tešanović /Kostajnica/, Dajana Balaban /Kozarska Dubica/ i Suzana Stupar /Prijedor/.

NAŠE PLEME

Mariji

Naše pleme
Nema poglavicu.
Tek dva para usana
Što šapatom dozivaju
Treći, još nerođeni.
Naše četvoronožno pleme
Nema šamana,
Ali nije obezglavljeno.
Mi znamo put,
I baš kao
Guarani indijanci
(naši daleki rođaci)
Tumaramo u
Potrazi za
Zemljom-bez-Zla.
Naše pleme
Nema proročicu,
Ali zna šta mu je
Činiti: Igrati!
Jer, kaže legenda,
Ako se u Raj i
Ne može stići
In concreto,
Onda ćemo onamo
Igrajući, igrajući…

(Iz zbirke „MI U MAGLI„)

Više o događaju na ovom linku.

POEZIJA IZ ZBIRKE „MI U MAGLI“U KNJIŽEVNOJ PERIODICI

SKRIVAČI

Kao nekad,
Igramo se skrivača.
Ugasili smo svjetla,
Ćutimo i gledamo u pod.
Naša srca titraju na vratu
I dah nam je škripav i tanak.
Kao nekad,
Igramo se skrivača,
Ali zabave u ovoj igri nema.
Naelektrisanu strepnju
(Da li ćemo biti otkriveni?)
Zamijenili su strah i stid
Kakve djeca ne poznaju.
Kao nekad,
Igramo se skrivača.
Srednjovječni par u
U podstanarskom kovčegu,
U tamnici jednog vremena.
Čistačica Ante Portas
Džogerom utjeruje dug.
Igramo se skrivača,
Ulazna vrata su nijema i hladna.
Nismo kod kuće.
Nemamo kuću.

U časopisu za književnost, nauku i kulturu „Krajina“ (br. 55-56) objavljena je panorama krajiške poezije na gotovo 500 strana (priredio Mirko Vuković). Poezija B.Blagojevića predstavljena je izborom od sedam pjesama, od kojih su četiri iz zbirke „Mi u magli„.

U „Almanahu Prosvjete“ za 2014. godinu objavljen je temat – izbor iz novije srpske poezije u BiH (priredila Tanja Stupar Trifunović), u koji su uvrštene tri pjesme iz zbirke „Mi u magli“.

U časopisu „Naslijeđe“ (br. 9) objavljeno je sedam pjesama B. Blagojevića, od toga dvije iz zbirke „Mi u magli“.

ISPRED KIOSKA DRŽAVNE LUTRIJE

Red ispred kioska
Državne lutrije
Dug je, zmijolik,
Krezub, ali pun otrova.
Sikće svjetina,
Palaca se
Raspolućenim jezicima
Psuje se i ono i ovo doba,
Pljuje se i na bivše i na buduće.
Kune narod i život
I svece i smrt
I ono što dolazi poslije,
Ako postoji.

Stoje u redu grbavi sužnji,
Ispred kioska jedine preostale
Državne institucije
Koja nešto nudi.
Kombinuju datume
Svog rođenja sa godinom
Rođenja unučadi,
Nesvjesni fakta
Da biti rođen ovdje
Nikako ne može biti
Srećna okolnost.
Oni mlađi
Grebu srećke ne bi li ih
Sreća očešala.
Instant srećka za
Instant kartu u jednom pravcu.

KOSMOS

KOSMOS

Hvatam trepušku u letu.

Tjeram te da zamisliš želju

i da duvaš u spojene prste.

Kažem:

Sujevjerje je jedina vjera

opstala do današnjih dana.

Samo ono nam je preostalo.

Kažeš:

Ne vjerujem ti, ali vjerujem

u sljubljene prste!

Palac si ti, a Kažiprst ja.

Među nama, čitav kosmos.

*Pročitano na „Po(v)ezivanju IV“

KONAČNO RJEŠENJE

Prošlog mjeseca u kolumni sam pomenuo priču o jednom trošnom krovu, ali potom sam iskliznuo u nostalgiju i sjećanje, pa tom problemu nisam posvetio više pažnje. U međuvremenu, u Domu omladine (koji dijeli pomenuti krov sa još tri kulturne institucije) održano je „Po(v)ezivanje“ vol. 3 – idealna prilika da se poezijom osvrnem na pomenuti slučaj: Nastavite sa čitanjem

BALKANSKI VJETROVI

BALKANSKI VJETROVI

Koliko lica ima poluostrvo uklinjeno

U slanu vodu što karijatidama noge glođe?

Koliko vjetrova duva od Simplegada,

Čuvara Bosfora, do krša Istre i mulja Save

I kakve li vijesti nose preko ravnica sjevera

Sve do Atosa, Prokletija, Olimpije i Rile?

Da li ja to nadu čujem kako huči nad glavama

Prastarih ratnika umotanih u kože i očiju

Krvavih, skrivenih pod gvozdenim štitovima?

Ili je to samo novi zvižduk starog mača

Što mjesečini kolje vrat i suncu siječe

Tople prste koji nas tako rijetko miluju? Nastavite sa čitanjem

SAT

Ne gledati na sat, znači

Biti živ.

Ne gledati na sat, znači

Biti slobodan.

Ne gledati na sat, znači

Imati vremena

Za druge, za sebe, za svijet.

Ne gledati na sat, znači

Biti pažljiv,

Voljeti i biti voljen.

Ne gledati na sat, znači

Biti bezvremen

I ne umjeti umreti.

(14.04.2010.)