ZAR I TI SINE KNUTE?

Sofronije: Danil Ivanoviču, da li je moguće…

Harms: Sve je moguće!

Sofronije: Dozvolite da završim.

Harms: Ah, znači, ovo će potrajati… (vidno razočarano)

Sofronije: Da li je, dakle, istina da ste vi cijenili Knuta Hamsuna? Nastavite sa čitanjem

Advertisements

XXI

Sofronije: Kako vi, Danil Ivanoviču, vidite ovaj vijek u kojem smo, eto, već deceniju duboko?

Harms: Ah, koga briga šta ja mislim… Uostalom, šta se to mene tiče?

Sofronije: Tiče, kako da ne! Niste li vi onomad uobražavali da ste Šerlok Holms? Udovoljite mojoj znatiželji i riješite ovu zagonetku. Hoće li ovo biti vijek alternativnih izvora energije i električnih automobila, da li će među ljudima vladati mir i tolerancija?

Harms: Kakav mir, kakvi bakrači? Ako baš moram, evo reći ću kako ja gledam na sve to. Dakle, XXI vijek neće biti miran, to kao prvo. Dalje, to će biti vijek u kome će umrijeti posljednji muškarac koji je nosio svilene maramice za nos.

Nastavite sa čitanjem

LAMENTACIJA PO GEOGRAFU

Sofronije: Danil Ivanoviču, pomagajte! Nema posla, stomak prazan, žena hladna…

Harms: Dobro, dobro. Šta ste vi ono po struci?

Sofronije: Geograf. (postiđeno pogleda u pod spustivši glavu)

Harms: Eh, geograf! Pa bolje i to, nego da ste dječiji pisac kao neki.

Sofronije: To vi samo mislite. Šta da radi geograf danas, kada su svi putevi utabani, kada su sva kopna otkrivena, kada su sve blagodeti Zemlje poznate i opljačkane… Nastavite sa čitanjem

ZDRAVA HRANA NA VIDIKU

Sofronije: Dobre vijesti, Danil Ivanoviču!

Harms: Zbilja?

Sofronije: Da, da… (zadihano) Znate, moja supruga je pasionirani kolekcionar raznih kuvara i upravo je nabavila jedini broj „Zdrave kuhinje“ koji joj je nedostajao! Nastavite sa čitanjem

SLUČAJ BEKET

Sofronije: Ništa se ne mijenja, Danil Ivanoviču… Ništa!

Harms: Ne bih se složio.

Sofronije: Kako? Bogati se i dalje bogate i tlače siromašne, nekadašnji moćnici su i dalje moćni, položaj radnika je još uvijek jadan i čemeran, i dalje se prave iste greške (samo da pomenem nesrećnu Fukušimu), i dalje čekamo toliko puta obećavano bolje sutra…

Harms: Kad već pominjete čekanje, ne mogu a da se ne sjetim Beketa.

Sofronije: Kakve on ima veze sa ovim?

Harms: Kad je Beket bio u Beogradu, čini mi se 1958. godine, prije odlaska je na poklon dobio slatko od jagoda.

Sofronije: I?

Harms: I otišao čovjek.

Sofronije: Zaista ne razumijem o čemu govorite! (već vidno iznerviran)

Harms: Zamislite da danas Beketu prije puta darujete slatko od jagoda! Ili ne bi mogao da otputuje zbog toga što pokušava da prenese hranu preko granice, ili bi morao da baci dar u korpu za otpatke. U svakom slučaju, maltretiranje na carini bi mu bilo zagarantovano!

Sofronije: Hmmm… Kada se tako pogleda, nešto se zaista promijenilo. Samo, ovaj Beketov slučaj nam govori još nešto. (zamišljeno gladi bradu)

Harms: Tačno! Govori nam da nije svaka promjena dobra promjena.

(Kraj)

Objavljeno na: prozaonline

ŠAVOVI

Sofronije: Danil Ivanoviču, pomagajte ako Boga znate! (sklapa dlanove kao u molitvi)

Harms: U čemu je problem?

Sofronije: Pucam(o) po šavovima! Ovo (ne)sta(ja)nje postaje neizdrživo!

Harms: Šavovi, kažete… Hmmm… (stavlja kažiprst na usne)

Sofronije: I? Imate li kakav savjet?

Harms: Imam jednu malu mudrost koju još uvijek nisam podijelio sa čovječanstvom, a koja bi mogla biti od koristi. (pretura po papirima i sveskama razbacanim naokolo)

Sofronije: Ima li šta za mene? (trlja ruke kao penzioner u apoteci)

Harms: Ah, evo ga! (izvlači požutjelu hartiju iz gomile) Dakle, zapisao sam jednom da su šavovi dobri. Oni nedvosmisleno pokazuju gdje nešto počinje i gdje završava.

Sofronije: Dobri su šavovi!? Šta sad to znači? (zapanjeno/razočarano)

Harms: Nisam baš siguran. Razmislite malo o tome, pa navratite sutra.

Sofronije: Navratite sutra… (ljutito frkće kao čangrizavi penzioner koji napušta apoteku praznih ruku)

(kraj)

Dostupno na: Hyperborea

U GLUVO DOBA NOĆI

Sofronije: Danil Ivanoviču, šta mislite o krizi u koju je dospio Svijet?

Harms: Nisam siguran da sam prava osoba za ovaj razgovor. Znate, ja sam se upokojio još 1942.

Sofronije: Ništa za to, gospodine. I mene su ubili 1992. Osim toga, umirali su i prije vas, pa su uspijevali pametovati još vijekovima kasnije! Platon, Kant…

Harms: Dođavola s njima! Dakle, (nakašlja se da pročisti grlo) smatram da je Svijet pokvareni frižider.

Sofronije: Pokvareni frižider?

Harms: Da, frižider koji se pokvario.

Sofronije: Kako to mislite?

Harms: Pa, led se topi kad se frižider pokvari, namirnice plivaju u vodi i sve u njemu postaje kvarljiva roba.

Sofronije: Danil Ivanoviču, možete li ovo promišljanje detaljnije objasniti?

Harms: I led na Zemlji se topi, zar ne? Prema tome, sve u tom frižideru će uskoro da grca u vodi – podsjećam vas na Katrinu, ili na razorni cunami od prije par ljeta. I već sada sve je kvarljiva roba – i kuće i aerodromi i ekonomije i moral i vlast i ljudi uopšte su kvarljivi. Svijet kakav poznajemo nestaje…

Sofronije: Možete li da nam date neki savjet?

Harms: Da. Ostavite me na miru!

Sofronije: Danil Ivanoviču, zašto ste tako nervozni?

Harms: I vi biste bili kada bi vas neko uznemiravao u gluvo doba noći sa ovakvim tričarijama! Osim toga, ubi me kostobolja. Mora da će promjena vremena…

Sofronije: U redu onda. Laku noć i doviđenja, gospodine Harms.

Harms: Zbogom.

(Kraj)

Objavljeno u Sarajevskim sveskama br. 29/30, str. 392, 2010.