KNJIGA „UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“ PREDSTAVLJENA U OŠ „GEORGI STOJKOV RAKOVSKI“

U fiskulturnoj sali Osnovne škole „Georgi Stojkov Rakovski“ u Banjoj Luci 19. 02. 2020. predstavljena je knjiga „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“. Pomoć autoru pred mnogobrojnom ljubopitljivom publikom pružio je Dejan Kerleta iz Zavoda za udžbenike.

O KNJIZI „UPOZNAJTE GAGARINA“ U EMISIJI „PROZORNICA“

U emisiji „Prozornica“ 11. februara 2020. emitovan je prilog o knjizi „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“. Razgovor je vodio Ernest Zavilla.

Prilog možete pogledati OVDJE, a cijelu emisiju „Prozornica“ ovdje.

ULJEZ (ODLOMAK IZ KNJIGE „UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“)

ULJEZ

   To avgustovsko jutro počelo je uobičajeno: sunce je izašlo tačno u 5 sati i 36 minuta, a ja sam se probudio i neko vrijeme ostao tih i miran. Međutim, kako svako strpljenje ima granice, oko 5 i 44 dosadilo mi je da posmatram ptice i pčele, pa sam tihim cviležom pokušao što nježnije da probudim Šmokljana. Nakon beskrajno dugog čekanja, tačnije negdje oko 5 i 51, Šmokljan je gunđajući izašao napolje i konačno krenuo prema kućici pored koje sam bio vezan. Naravno, bio sam presrećan, počeo sam da skakućem i lajem, ali po izrazu njegovog lica stekao sam utisak da se on ne raduje kao ja.

   – Ne urlaj luđače! – šaputao je Šmokljan.

   – Dobro jutro i tebi oslobodioče! – nasmijano sam odgovorio.

   – Probudićeš komšiluk! –

   – Zašto pominje luk? Časnog mi laveža, od juče nisam ni prišao bašti… –

   – Ne skači, ne! –

   – Otkači me?! –

   – Ne, Gagarine! U pidžami sam! –

Nakon ovog ugodnog jutarnjeg čavrljanja, Šmokljan je odgegao u kuću, valjda da odspava još malo, a ja sam otišao da pronjuškam po bašti. U pravu je bio kada me je napomenuo za luk, jer tamo sam pronašao kost koju sam prije nekoliko dana zakopao. Hrvao sam se s njom možda pola sata, a onda sam se umorio, pa sam legao na travu i gledao kroz rupičastu ogradu napolje, u slobodu. Maštajući o tome kakvih sve sočnih koski tamo ima, zaspao sam.

Probudio me neki nepoznat glas. Momčić u crnoj majici, golobrad i mršav, stajao je pred vratima držeći kutiju u rukama. Na trenutak mi se učinilo da su iz kutije izvirile nečije uši, ali odmah sam odmahnuo repom u nema šanse maniru i otišao da gledam svoja posla u dnu dvorišta. Golobradan je ušao u kuću, začuli su se uobičajeni pozdravi, zdravice dobrodošlice. Ništa neobično, jer tih su mjeseci Šmizli i Šmokljanu često dolazili gosti. Na naselje. Čini mi se da su tako govorili. A ja bih svaki put kad bih čuo na naselje pomislio na moje veselje. Pored toga što su me gosti uvijek mnogo mazili, Šmokljan je uvijek pripremao roštilj, a to je značilo da ću i ja da omastim brk. Tako je bilo i ovaj put: njima tikvice, gljive i slične neukusne tričarije, a meni koske i ponešto mesa. Samo, kad su izašli u dvorište i dali mi ono što mi po zakonu roštiljanja pripada, shvatio sam da su ipak nešto škrtarili na mesu. Kao da su zaboravili na moju porciju! Ili su dio moga sljedovanja, daleko bilo, podijelili s još nekim. Ali, nikoga nema osim troje dvonožaca i mene. Časnog mi laveža, čuće oni mene!

   – Av avav avav av! Av! (ili u prevodu: Heeej, gdje je moje meso?!) –

   – Misliš li da nešto sluti? – uz osmijeh upita Golobradi.

   – Av! Avav! (ili u prevodu: Muti, muti, ali ne ja nego on!) – pokazah njuškom u pravcu Šmokljana.

   – Ne vjerujem. Još je nije spazio – reče Šmizla.

   – Av! Avavav av! (ili u prevodu: Mazio? Baš tako! Život me nije mazio. Zato i zaslužujem svoju porciju!) –

   – Može biti da ju je nanjušio. Zato ovolika galama – dobaci Šmokljan saginjući se da me pomazi.

   – Avavav! Avav! (ili u prevodu: Salama! Gdje je, gdje je?) – pohitao sam prema njemu, uzaludno njuškajući njegove prazne dlanove.

   – Brinem da li će je prihvatiti – nježno reče Šmizla.

   – AV! AVAV! AuuuuuuuAV! (ili u prevodu: Brineš kako ću shvatiti? Nemam ja tu šta da shvatam! Zaboravili ste na moju porciju. Povrijedili ste moja osjećanja…) – odlajah uvrijeđeno.

Ostatak dana proticao je uobičajeno. To znači da gostujući pripadnici ljudske vrste zajedno sa Šmizlom i Šmokljanom sjede na travnjaku, a ja se muvam oko njih. Naravno, ako je vrijeme lijepo. A ovaj dan je bio predivan. Jedan od onih avgustovskih koji nisu previše vreli. I bio bi to zaista savršen dan, samo da je i meni dopao ćevap ili dva. Ali, šta je – tu je.

Golobradi i ovo dvoje mojih su se smijali, pričali, kuckali čašama, a ja sam uzeo kost koju su mi dali i otišao u hlad ispod vinove loze. Onda sam, sasvim slučajno, krajičkom oka vidio NEŠTO! Stajalo je u prozoru i posmatralo nas. Jezivo stvorenje! Velike oči i uši na maloj šarenoj glavi… Morao sam da ih upozorim, ali znao sam da samo lavež neće pomoći, jer Šmizla i Šmokljan uprkos silnim časovima još nisu savladali pseći jezik. Zato sam odlučio da uz bjesomučno lajanje mahnito trčim i pravim krugove oko kuće.

   – Imate uljeza u kući!!! Imate uljeza u kući, vidite li!! (ili u prevodu: AVAVAV!!! AVAV!!) –

   – Konačno je vidio macu – uz smiješak reče Golobradi.

   – Ha-ha, definitivno – dobaci Šmokljan.

   – Ljudi, jeste li šašavi?! Uljez je u kući!! Zašto se cerekate?! (ili u prevodu: AV! AVAVAV! Auuuuuuu! VAV AV!) –

   – Srce malo, sav se uzbudio – saosjećajno reče Šmizla.

   – Učinite nešto! ULJEZ je u kući, zašto samo sjedite (ili u prevodu: AVAV AV AV AVAVAV!) – lajao sam i trčao što sam mogao glasnije i brže.

Nakon petnaest minuta digao sam šape… Boljele su me noge, a i grlo mi se osušilo. Časnog mi laveža, ako su ovi blesani viša vrsta, ja sam… Ja sam… Guska. Eto! U kući im je čudovište, a oni sjede mirno i ćakulaju. Izmoren, na kraju sam zaspao pod stolom. Zadnje što sam čuo napola podignutim uhom bilo je: Zvaćemo je Ripli.

Nisam razumio šta to znači, ali nikako nije zvučalo dobro…

ULJEZ

U OŠ „BRANKO RADIČEVIĆ“ PREDSTAVLJENA KNJIGA „UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“

U četvrtak 26. decembra u holu banjalučke Osnovne škole „Branko Radičević“ predstavljena je knjiga „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“. Dejan Kerleta iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva i autor govorili su o knjizi učenicima petih razreda.

Nakon predstavljanja, školska biblioteka dobila je nekoliko primjeraka knjige na poklon, kao i audio knjigu na CD-u (u izdanju Specijalne biblioteke za slijepa i slabovida lica Republike Srpske).

„Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“ proglašena je za knjigu mjeseca decembra u knjižarama izdavača (Zavod za udžbenike).

 

NA BEOGRADSKOM SAJMU PREDSTAVLJENA KNJIGA „UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“

U četvrtak, 24. oktobra na 64. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu predstavljena je i knjiga „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“. O knjizi su govorili Dejan Kerleta u ime izdavača – Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva – i autor. Predstavljanju je prisustvovao i Bratislav Kostić, ilustrator iz Beograda koji je zaslužan za ilustacije u ovoj knjizi.