GAGARIN, NAJŠAŠAVIJI PAS U SVEMIRU – PREMIJERA U DJEČIJEM POZORIŠTU RS

Veseli svijet neobičnog malog psa sa žutim ušima oživio je u predstavi “Gagarin, najšašaviji pas u svemiru”, rađenoj po tekstu banjalučkog književnika Berislava Blagojevića, u režiji Jovana Carana, koja je premijerno odigrana u Dječijem pozorištu Republike Srpske, gdje je od juče na redovnom repertoaru.

Divna scenografija živopisno dočarava noć u kojoj je Gagarin ostavljen sa bratom i sestrom na ulici, noć u kojoj ga od nevolja spašava dobri čovjek, a podjednako je divna i scenografija novog Gagarinovog doma na selu, ali i zimske idile. Lutke psića Gagarina, ali i njegovog brata i sestre, njegove simpatije, kao i mace Ripli sjajno su urađene i prosto su oduševile najmlađu publiku.

Onog trenutka kada je Gagarin svoje vlasnike nazvao Šmizla i Šmokljan opšta graja i smijeh ispunili su nacionalni teatar za djecu. Sjajnu atmosferu ispunjenu pozitivnom energijom upotpunila je muzika koju je komponovao Danilo Mihnjević. Dječaci i djevojčice aplaudirali su Gagarinu, smijali se njegovim avanturama i šašavom ponašanju, hvalili ga riječima “Bravo, bravo”, ali su i učili od njega.

Gagarin pateći za slobodom ipak shvata i važnost toplog doma, a kako teče predstava u prvi plan dolazi i ono što je najvažnije u životu svakog čovjeka od djetinjstva, a to je porodica. Ovaj psić zajedno sa bratom Hektorom odlazi od svojih vlasnika da spase sestru, a nakon ovog uspjelog spašavanja ova mala pseća porodica ostaje udomljena kod Šmizle i Šmokljana. Tako su mališani, ali i roditelji, još jednom uvidjeli kolika je ljubav čovjeka i psa i kolika je važnost čovjekovog dobrog odnosa prema životinjama, ali i koliko je bitna ljubav prema prirodi.

Kroz odnos Gagarina i mace Ripli te Gagrina i ptičica koje mu na početku smetaju dječaci i djevojčice uče o prihvatanju razlika, ali i o vrijednosti prijateljstva.

U ovom komadu Gagarina igra glumac Đorđe Janković, Šmokljana glumi Aleksandar Runjić, Šmizlu Svjetlana Andrić, Biciklistu i Hektora Saša Terzić te Riplija, Mrvicu i Lajku glumica Aleksandra Spasojević. Lutke, kostim i scenografiju radila je Irina Somborac.

Sve pohvale idu ansamblu koji je dobro odigrao predstavu o Gagarinu, a posebno glumcu Đorđu Jankoviću, koji je sjajno animirao ovog neobičnog, šašavog psića. Vidi se da je ansambl zajedno sa režiserom Jovanom Caranom ovaj komad pripremao sa mnogo elana i ljubavi, jer ona odiše u svakom od likova na sceni.

Simpatičan detalj je što tokom predstave, kada Šmokljan slavi useljenje u novi dom, sa radija DPRS stižu čestitke.

Režiser predstave Jovan Caran, koji prvi put radi sa banjalučkim ansamblom, ranije je rekao da je njegov zadatak bio da tekst Berislava Blagojevića prevede na lutkarski jezik, a da pri tome zadrži suptilnu poetiku i metaforičnost ovog psa.

– Gagarin je lik koji lako može da bude i čovek. U stvari on i jeste metafora. Ovaj pas reflektuje sve naše strahove, ideje i karaktere, ljubomore i druge osobine. Nama je bilo važno da zadržimo tu suptilnu poetiku, da je razvijemo, da imamo i smešnih scena – objasnio je Caran.

O piscu

Komad je rađen po djelu banjalučkog književnika Berislava Blagojevića “Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru” koje je objavljeno 2019. godine. Riječ je o djelu koje je uvršteno u lektiru za četvrti razred osnove škole. Poznata su nam i Blagojevićeva djela “Monument”, “Tiši od vode” te “Nostalgija o nepostojećem”.

* Autorski tekst Ilijane Božić, štampan u Glasu Srpske

PREMIJERA PREDSTAVE DJEČIJEG POZORIŠTA REPUBLIKE SRPSKE – GAGARIN NAJŠAŠAVIJI PAS U SVEMIRU

Predstava „Gagarin, najšašaviji pas u svemiru“, rađena po tekstu banjalučkog književnika Berislava Blagojevića, a u režiji Jovana Carana premijerno će biti izvedena u četvrtak, od 18 časova na sceni Dječijeg pozorišta Republike Srpske u Banjaluci.

Ovaj lutkarski komad najmlađu publiku odvešće u svijet jednog zanimljivog psa Gagarina s kojim će moći da  uživaju u brojnim avanturama.

Gagarina igra glumac Đorđe Janković, Šmokljana glumi Aleksandar Runjić, Šmizlu Svjetlana Andrić, Biciklistu i Hektora Saša Terzić, te Riplija, Mrvicu i Lajku glumica Aleksandra Spasojević. Scenografija, lutke i kostim su autorstvo Irine Somborac, a muziku potpisuje Danilo Mihnjević.

Direktorica Dječijeg pozorišta RS Ljiljana Labović Marinković je istakla da je „Gagarin, najšašaviji pas u svemiru“ prvi naslov u 2023. godini koji je ansambl radio sa mnogo energije i punog srca.

-Naš književnik Berislav Blagojević će prvi put da čuje riječi koje izgovaraju njegovi junaci. Imao je povjerenja u nas, pa nije posmatrao probe. Mi uvijek slavimo pisce, prošle godine smo slavili našeg Jovu Čulića, a sada našeg Berislava Blagojevića-dodala je Labović Marinković.

Režiser predstave Jovan Caran, koji prvi put radi sa banjalučkim ansamblom, rekao je da je njegov zadatak bio da tekst Berislava Blagojevića  prevede na lutkarski jezik a da pritom zadrži suptilnu poetiku i metafopričnost ovog psa.

-Gagarin je lik koji lako može da bude i čovek, ustvari on i jeste metafora. Ovaj pas reflektuje sve naše strahove, naše ideje i karaktere, ljubomore i druge osobine. Nama je bilo važno da zadržimo tu suptilnu poetiku, da je razvijemo, da imamo i smešnih scena. Videćete odličnu animiciju glumaca, koji vrhunski animiraju lutke, ali i sjajnu scenografiju-objasnio je Caran.

Književnik Berislav Blagojević je potvrdio da nije učestvovao u procesu stvaranja predstave, te da je Caran uradio dramatizaciju onako kako to zahtijeva ova vrsta umjetničkog prikaza jednog literarnog djela.

– Odlučili smo da ne dijelimo informacije sa proba između sebe, jer sam želio da se iznenadim i da uživam u gledanju predstave. Ovo je veliki trenutak za mene, ali i za Gagrina, Ripli, Hektora i sve likove. Nisam ni sanjao kad sam pisao da će knjiga biti štampana, a još manje sam zamišljao da će biti igrana u Dječijem pozorištu RS-rekao je Blagojević i dodao da je zbog toga veoma srećan, te da je siguran u ansambl pohvalivši lutke i scenografiju.

Umjetnički direktor Dječijeg pozorišta RS i glumac Duško Mazalica kazao je da je Blagojević ranije bio član ovog kolektiva, te da je dobar dio knjige o Gagarinu nastao u ovom teatru.

-Bera je ovdje osjetio dušu, on ima dušu i napisao je knjigu o Gagarinu koji ima dušu, tako da knjiga ima divan put. Ušla je i u lektiru i jako dobro prolazi kod djece, jer je ljubav čovjeka i psa, odnosno psa prema čovjeku je velika-ispričao je Mazalica.

Najšašavijeg psa u svemiru animira glumac Đorđe Janković koji je objasnio da je ovdje riječ o jednom mladom psu, sa žutim ušima.

-On je nestašan, pa u predstavi dolazi u razne nepredviđene situacije iz kojih mora da se čupa kako umije i zna, a sve to pokušavajući da upozna svoju okolinu i život uopšte-kazao je Janković.

Svjetlana Andrić koja u komadu igra Šmizlu ispričala je da je tokom pripremanja predstave u njihovoj maloj radionici bilo veoma lijepo.

-Radili smo lagano, opušteno i bez presije. Nadam se da će predstava biti dugovječna i da će naša djeca, pored lektire, priču o Gagarinu gledati i na našoj sceni-navela je Andrićeva.

Glumica Aleksandra Spasojević je naglasila da joj je veoma drago što igra tekst Berislava Blagojevića.

-„Gagrin“ će prvi put da bude izveden  pred našom djecom, ali to ne znači da djeca već ne znaju za Gagarina. Mališanima je on poznat jer su ga upoznali kroz riječi, a mi ćemo da mu pomognemo da oživi na sceni Dječijeg pozorišta RS-zaključila je Spasojevićeva.

Scenografija

Kostimograf i scenograf Irina Somborac kazala je da je uživala radeći na dizajnu ove priče.

– Likovi su šarenoliki i veseli, mislim da će se deca oduševiti na njihove karaktere. Od skice do realizacije je dugačak proces i svaki put se oduševim kad lutka napokon izađe iz radionice i kad na sceni u rukama glumaca dobije život- kazala je Somborac.

* Preuzet tekst Ilijane Božić objavljen u Glasu.

Najava premijere u jutarnjem programu RTRS-a i na ovom video-snimku.

O predstavi na zvaničnom sajtu Dječijeg pozorišta.

RAZGOVOR ZA BL-PORTAL

Od – ne znaš ništa, do poznatog pisca: Berislav Blagojević o životu, jednom psu i ljubavi

Nešto prije svoje tridesete, pogledao sam se u ogledao i upitao: Pa dobro, čovječe, šta ti znaš da radiš sa toliko godina? Jer, da sam znao da popravljam bojler, radio bih to i lijepo živio, ali nisam. Onda sam sebi rekao – ako već ne znaš ništa, a voliš da piskaraš, hajde probaj. Tako svoju priču za BL portal započinje poznati banjalučki pisac, Berislav Blagojević. 

Za one koji ne znaju, Berislav je magistar geografskih nauka, ali ni sa magistraturom nije mogao da nađe posao u struci. Negdje u to vrijeme i počelo je ono njegovo “preispitivanje”.

“Bilo nas je puno u generaciji i nije bilo mjesta za sve. Zbog toga sam odlučio da se bavim naučnim radom i upisao sam postdiplomske studije, ali sam morao da pronađem privremeni posao na kojem sam ostao deset godina. Radio sam u proizvodnji zaštitne opreme, bio sam zadužen da vodim magacin i da radim neki komercijalni posao, a za to baš i nisam bio nadaren, pa im hvala što su me toliko dugo trpjeli”, priča Berislav i prisjeća se nekih divnih ljudi koje je na tom poslu upoznao.

Naročito, kako kaže, hrabrih dama koje su radile i po dva posla da bi hranile djecu, noseći “kamenje” na svojim plećima, ali sa toliko duha i životne energije.

“Zbog toga mi je bilo divno što sam radio u toj firmi i sa tim ženama, jer potrebno je da se i takvim životnim situacijama čovjek bavi u književnosti. Nažalost, i u pisanju je danas sve isprogramirano“, kaže Berislav i odmah dodaje da on takav ne može biti, jer onda to ne bi bio istinski Berislav, koji voli sve što mu se desilo, i lijepo i ružno.

Ta isprogramiranost današnjeg svijeta, sa previše obaveza i premalo vremena za knjige, nimalo mu se ne sviđa, jer mu se čini da se poenta svijeta i življenja svodi upravo na to – pomoću previše obaveza i brojnih internet sadržaja, ne dozvoliti ljudima da razmišljaju.

“Imati mjeru u svemu je posebna vještina, koja nije toliko teška koliko ljudi nisu svjesni da je potrebna. Mi smo stalno dostupni svima, pošalje ti neko poruku kasno, ako ne odgovoriš odmah – panika”, slikovit je Berislav.

Ujedno je uvjeren da se sve u životu dešava sa razlogom. Naravno, loša iskustva dovedu te do toga da pomisliš – zašto se baš meni to dešava, ali se onda ispostavi da je baš tako moralo biti.

,,Tako sam, radeći u preduzeću, počeo rukopis ,,Tiši od vode“ i poslao ga na konkurs. Jednog jutra, dok sam bio na merdevinama, zazvonio mi je telefon. Ovdje supruga Borislava Pekića, Ljiljana, čulo se sa druge strane. Ma, kad nisam pao sa tih merdevina kada se predstavila i rekla da sam dobitinik nagrade. Poslije svako pita šta za tebe nagrade znače, pa, eto šta znači. Znači sve“, objašnjava Berislav, ubijeđen da su baš merdevine bile pravo mjesto na kojem je dobio taj poziv, a ne neki kabinet.

Nakon toga dobija ugovor za knjigu, pozive za brojna gostovanja, život mu se mijenja na bolje, ali ipak ostaje da radi u firmi sve do svjetske ekonomske krize. Tada ostaje bez prihoda, ali ne i bez podrške. I tada i sada, tu je supruga Marija za koju kaže da je njegovo sve i da njegova brojna djela ne bi postojala bez nje.

“Kasnije se ponovo aktiviralo Udruženje književnika u kojem sam postao sekretar, pa sam nešto malo zarađivao. Nakon toga sam se sa suprugom preselio u Slatinu kod Banjaluke. Svi su govorili – vi niste normalni, gdje ćete tamo, šta ćete bez auta i bilo je stvarno naporno prvih nekoliko mjeseci. Ranije nismo živjeli na selu i nismo znali ništa”, kroz osmijeh priznaje Berislav.

Igrom slučaja, tokom te selidbe uspio je da se zaposli kao portir u Dječijem pozorištu Republike Srpske, ne bi li nekako ,,preklopio “ primanja. Tu je od kolege dobio stari laptop na kojem je počeo da zapisuje neke “bisere” i događaje sa psom. Tako je od neobaveznih zapisa i usred portirnice, i nastao dobar dio knjige.

“Nisam ni sanjao da će to biti štampano, a kamoli da će moja knjiga uskoro doživjeti adaptaciju na daskama tog pozoršta. Bilo je sjajno upoznati sve te ljude, način na koji pozorište radi i koliko je tu ljubavi. To je jedna ogromna porodica“, priča Berislav, čije je djelo ,,Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru “prekrojeno” u dječiju predstavu koju možemo očekivati naredne sedmice u Banjaluci.

Zahvalan je što će priča o njegovom obožavanom ljubimcu kojeg više nema, živjeti i na ovaj način i što će djeca upoznati njegovog psa, koji, kaže Berislav u svom stilu, sada maše repom po nebeskim visinama.

“Gagarina sam napisao u šaljivom tonu, za djecu, iako sam, u suštini, patio za njim. Sada Marija i ja ponovo imamo psa i još šest mačaka, to je bezuslovna ljubav, ali i velika obaveza. Pored toga, hranimo i druge životinje, koje su, kao, ničije. Životinje te nauče strpljenju, a život u prirodi osjećaju pripadanja, smjenama godišnjih doba, i ti postaneš dio toga. U gradu se to svodi da samo promijeniš sezonsku garderobu“, objašnjava Berislav, koji je sada zaposlen u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci.

I srećan je, jer mu je cijeli svijet inspiracija.

* Razgovarala Željka Pavlović, dostupno na linku.

ПОТИВКИ ОД ВОДАТА – ROMAN TIŠI OD VODE U PREVODU NA MAKEDONSKI JEZIK

Izdavačka kuća Slovo ljubve – Bukvi buks iz Skoplja objavila je prevod romana „Tiši od vode“ na makedonskom jeziku. Prevoditeljice su Vladanka Ordevska i Gordana Jović – Stojkovska.

Потивки од водата (Potivki od vodata) drugi je prevod ovog romana na strane jezike. Prije makedonskog izdanja, Tiši od vode doživio je dva izdanja u Italiji.

Berislav Blagojević: Nostalgija za nepostojećim

..čitaonica..

Ako je Monument, ranije objavljena zbirka kratkih priča Berislava Blagojevića, imaginaciju i uzemljenje tražio u čitalačkom i istraživačkom iskustvu obojenim crtanjem onih sasvim ličnih itinerera jednog grada, možda bi se moglo reći da građa priča okupljenih pod naslovom Nostalgija za nepostojećim, svoje sokove crpi u želji, pa čak i više – potrebi da se igra.

Svaka igra zahtijeva rekvizite, pravila, saigrača i igralište. Da pravila nema i da priča može biti sve, jasno je od ranije. Igralište je livada na proplanku gdje jedinu buku pravi roj sopstvenih misli, koje se otpuštaju do usamljenih daljina sa nadom da će se vratiti kući. Ukoliko se to desi, one su ogledalo onog ko drži olovku i crta, a ako povratak ipak izostane, treba prihvatiti to da priča nikada nije ni bila naša da bismo je zadržali. Takva priča je dar.

Na saigrača se čeka. On nije neophodno protivnik ili ona „druga strana“…

View original post 88 more words