Na 31. Međunarodnom sajmu knjiga u Banjaluci 24. septembra dodijeljene su nagrade „Zlatna sova“ i „Sovica“. Nagrada „Sovica“ koju Zavod za udžbenike i nastavna sredstva dodjeljuje za najbolji rukopis iz oblasti književnosti za djecu uručena je Berislavu Blagojeviću, a tom prilikom predstavljena je i knjiga „Bajka o nevoljenima“ koja je proistekla iz ovog konkursa.
U Vijećnici Banskog dvora, 28. 8. 2026. održano je „Kočićevo veče“ u okviru 61. Kočićevog zbora. Nastupili su: Duško M. Petrović, Željka Avrić, Goran Mrakić, Zoran Radisavljević, Vlasta Cenić, Andrija Radulović, Slobodan Ristović, Predrag Bjelošević, Jelena Glišić, Senahid Nezirović, Radomir Jokić, Ranko Pavlović, Berislav Blagojević, Sava Guslov Marčeta, Zlatko Jurić, Danijel Gatarić, Radmilo Radovanović i Jovo Čulić.
U organizaciji JU Narodne biblioteke Srbac, 10. avgusta je održana prva od tri večeri poezije u okviru manifestacije Večeri vina i poezije. Prve večeri učesnici su bili Mihaela Šumić i Berislav Blagojević. Razgovor je moderirala Dragana Nuždić.
Više na: radiosrbac glassrpske
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva u petak 24. aprila 2026. godine saopštio je da je Berislav Blagojević ovogodišnji dobitnik književne nagrade „Sovica“ za rukopis „Bajka o nevoljenima“. Saopštenje žirija:
„U pitanju je istinsko književnoumjetničko djelo, u kojem se kroz kratki roman i u njemu skrivenu autorsku bajku, kroz savremeni trenutak, progovara o djetinjstvu, izazovima odrastanja, o prijateljstvu i ljubavi, o čitanju knjiga i pisanju u vremenu u kojem vještačka inteligencija stoji pred ljudima kao izazov iza kojeg prijeti odumiranje mašte, radoznalosti, kreativnosti i slobodnog razmišljanja, o bićima koja gotovo nikome nisu na spisku omiljenih životinjica, o ekologiji, o ovoj našoj planeti koja svakim otkucajem nekog mehaničkog zavrtnja treperi između opstanka i nestanka. Rukopis počinje kao i sve bajke: „Nekad davno, davno“, da bi odmah uplovio u more umjetničkog izražaja kroz koji riječi kazuju više od svog značenja i šire se poput pjene talasa dodirujući obale izvan sebe samih: „ali ipak ne previše davno, jer toliko davno niko ne pamti, već nekako pomalo davno, dovoljno da se ne zaboravi a da pređe u legendu u kojoj se ne zna šta se stvarno dešavalo a šta je izmišljeno, dakle, nekad potaman-davno, postojala su neka bića i bićenca i postojao je predio gdje su oni živjeli.“ Autor prepliće dvije narativne niti – prvu plete u školi a drugu u mašti posebne djevojčice. Kroz upoznavanje jednog Konstantina koji zaviruje preko ramena u svesku i jedne Lene koja u tu svesku zapisuje bajku koju smišlja, jedan obični najobičniji produženi boravak u školi postaje poprište susreta dva svijeta – onog u kojem su knjige i književnost lijek za sve boljke, ponajprije za dosadu koja, dabome, za nekoga ko mnogo čita a usto i piše jednostavno ne postoji, i onog svijeta koji je svakodnevica većine današnjih mališana, čiji su dani (i dobar dio noći) ispunjeni igricama, internetom, društvenim mrežama i „enterom“ koji umjesto njih daje odgovore na sva pitanja i u kojem je dosada česta pa čak i samoj sebi dosadna, jer je mašta ustuknula pred virtuelnim svijetom, uspavala se negdje i sakrila da je tako tužnu i napuštenu niko ne vidi. Bogatstvo prenesenih značenja koja jezik i književnost nude onome ko čita i siromaštvo razumijevanja tog istog jezika kod onih koji ne čitaju, izviruju sa svake stranice ovog rukopisa ispisanog s mnogo ljubavi i razumijevanja za sve neravnine, pogreške, zablude, za sve kaprice, sujetice, zadirkivanja i zaljubljivanja koja u svijetu djeteta postoje. Lena i Konstantin su suočeni sa životnim izazovima koji nisu ni mali ni laki i izlaz iz njih traže u različitim kolosjecima, sve dok se ne upoznaju i dok nešto što prvo izgleda kao sudar različitosti ne preraste u susret u kojem se dva svijeta čvrsto zagrle i toplinom prijateljske (i one duge, malo „pravije“) ljubavi jedan drugog obogate, nadopune i oplemene. Istovremeno, pred čitaocem se odvija dvoboj u književnom stvaralaštvu između Lene i Konstantina (koji se služi vještačkom inteligencijom) i tokom kojeg se oboje sele u Leninu maštu u kojoj kroz Živi Dol teče Živa Voda i iz kojeg životinjice počinju da bježe ka Izmagličastoj Šumi i Tihoj Pećini, gonjene čovjekovim bespoštednim iskorištavanjem prirodnih resursa. Čovjek koji samo uzima a ništa Zemlji ne vraća, pokreće pravi životinjski egzodus. A te životinjice su, uz one koje su u pričama za djecu stalno prisutne (ptičice, srne, zečevi, vjeverice, leptiri), i one od kojih ponajčešće ustuknemo, pridajući im osobine koje one nemaju i plašeći ih se iz samo nama, ljudima, znanih razloga. Ta, „nevoljena“ bića (vrane, paukovi, daždevnjaci, žabe, krtice, gusjenice, bube i bubetine), postaju središte priče o borbi za opstanak, o potrazi za Rajskom Dolinom koja postoji onoliko koliko postoji vjera u nju, a te vjere i potrage ne može da bude bez saradnje, prijateljstva, udruživanja i bar privremenog odustajanja od svih čarki, svađa i prepirki, netrpeljivosti i neslaganja. Kroz svaki korak neobične životinjske družine, narasta i odnos između Konstantina i Lene, da bi se u jednom trenutku ta dva svijeta stopila u jedan. Posebnu vrijednost ovom rukopisu daje njegova otvorenost za čitoca, jer je autor ostavio prostor koji doslovno popunjava i dopisuje svako ko će knjigu čitati. Tako će svaki čitalac istovremeno biti pomalo i autor ove knjige, a ako mu mašta bude baš baš bogata, uspjeće i sebe da u knjigu ugradi kao lik. Nadamo se da će izdavač iznaći tehničku mogućnost da se svi ti pojedinačni dozidani čitalački svjetovi međusobno susretnu, ukrste, da otvore jedni prema drugima svoja vrata i prozore i da iz ove knjige iznikne čitav jedan prebogati književni lavirint kroz koji ćemo godinama šetati hvatajući riječi, koristeći ih kao Palčić kamenčiće i sklapajući svakim novim čitanjem svijet bolji, ljepši i plemenitiji od onoga u kojem živimo.
Iako članovi ovog žirija nisu ljubitelji traganja za poukama književnih djela, na kraju priznaju da rukopis „Bajka o nevoljenim“ pokazuje kako i ocvali i u nastavi istrošeni termin, kroz istinsku umjetnost, može da zadobije novi život. „Bajka o nevoljenima“ poučna je na najljepši mogući način, obgrljena ljubavlju prema svemu što živi i diše, protkana divnim humorom, satkana u slavu ideje slobode duha koji ne prihvata ono što je propisano i uobičajeno, nego teži ka plavetnilu mora i neba i uz to čvrsto za ruku drži i vodi svakoga u čijem oku bar na trenutak zaiskri tračak zvjezdane prašine mašte i snova.“
Žiri:
Prof. dr Sanja Macura
Jelena Kojović Tepić
Jelena Kalajdžija
O ovoj vijesti: Nezavisne novine, Glas Srpske
U Istočnom Sarajevu je 23. i 24. aprila 2026. održan prvi Festival književnosti za djecu i mlade, a prvog dana Berislav Blagojević družio se sa čitaocima i predstavio im knjige „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“ i „Bibliotečke mačke spavaju naopačke“, obje u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske.
