Društvo „Ženski pokret“ – stogodišnji eho borbe za ravnopravnost

Istorija društva „Ženski pokret“ u Brodu proteže se u prošlost gotovo cijeli jedan vijek. Na inicijativu Brođanke Anke Popović društvo je osnovano 1924. godine, a za predsjednicu je izabrana Tereza Goldberger. Društvo je djelovalo u skladu sa idejama i programskim ciljevima Društva za prosvećenje žene i zaštitu njenih prava, Narodnog ženskog saveza i Alijanse feminističkih društava u Kraljevini SHS. Član četiri Pravila brodskog društva Ženski pokret decidno kaže: cilj društva je a) prosvećivanje žena i b) sticanje svih građanskih prava za ženu i potpuno izjednačenje žene sa čovekom. „Ženski pokret“ u Bosanskom Brodu bilo je izuzetno aktivno društvo koje je okupljalo veliki broj naprednih žena i djevojaka svih konfesija i nacija. Sredinom 1920-ih upravu društva činile su Anka Popović, Terezija Goldberger, Milka Jovanović, Flora i Sultana Pesah, Natalija Nedimović, Ivanka Ivanović, Milica Sušić, Milana Petrović, Zejneba Čohadžić, Štefanija Kaunic, Olga Ćurguz, Marija Čoh i brojne druge. U časopisu „Ženski pokret“ koji je izlazio od 1920 do 1938. godine često su objavljivani članci o aktivnostima društva iz Broda – tako do nas stižu vijesti o analfabetskim tečajevima, školama za ručni rad, ili domaćičkim školama koje su održavale članice društva. Ideja je bila da se mladim djevojkama koje bi završile neki od ovih tečajeva omogući „da sebi zasluže svakidašnji hleb“ kako stoji u jednom dopisu iz Broda. Aktivnosti društva nisu se ograničavale samo na grad, pa su tako u julu 1925. članice organizovale školu za domaćice u Liješću.

naslov (1)

Koliko je značajno društvo „Ženski pokret“ bilo ne samo za Brod, već uopšte, govori podatak da je upravo u Brodu na poziv Feminističke alijanse organizovan sastanak svih izaslanica ženskih pokreta u državi. Tog 26. septembra 1926. u Brodu je izglasano osnivanje Alijanse Ženskih pokreta, a jednoglasno je traženo aktivno i pasivno pravo glasa za žene u opštinama. Na ovaj način izdvojila su se društva koja su se otvoreno zalagala za feminističke ideje od onih koja su se bavila humanitarnim radom. To svakako ne znači da su te dvije različite struje prestale da sarađuju, naprotiv. Ostalo je zabilježeno da je u maju 1927. Ženski pokret u Brodu zajedno sa Podmlatkom Crvenog krsta i Odborom Kola Srpskih Sestara priredio lijep program i akademiju povodom obilježavanja Materinskog dana. Upravo te 1927. godine predsjednica društva Ženski pokret u Brodu postaje Anka Popović koja je do tada obavljala poslove sekretara, a na upražnjeno mjesto sekretara dolazi višegodišnja saradnica, učiteljica Ivanka Ivanović.

Iznenadna i prerana smrt Anke Popović 1928. označila je i kraj zlatnog doba društva „Ženski pokret“ u Brodu. Arhiva društva ne postoji i mi danas ne znamo do kad je ono formalno postojalo. Međutim, ostalo je nešto dirljivih uspomena na Anku Popović, Brođanku koja je svojim progresivnim idejama i zalaganjem učinila mnogo za žene toga vremena. U nekrologu objavljenom na prvoj stranici jednog broja časopisa Ženski pokret, između ostalog, piše: „Jedan od najtežih gubitaka, koje je pretrpeo Ženski Pokret od njegovog osnivanja, jeste smrt Anke Popović, predsednice Ženskoga Pokreta u Bosanskom Brodu. Anka Popović je dete ugledne trgovačke porodice iz Bosanskog Broda. Odgajena u duhu naših starih srpskih bosanskih porodica, u kojima se za narod živelo i umiralo, Anka je imala sve najlepše osobine naših Bosanki. Vredna, poverljiva i do krajnosti ispravna u radu, brzo je počela biti cenjena, i još pre deset godina postaje prokurista Srpske Banke u Slavonskom Brodu – prva žena prokurista banke u našoj zemlji (podvukao BB). Jedina uteha u ogromnom gubitku neka je ta, što Anka Popović spada u one besmrtne duše, koje nisu živele samo za sebe, i stoga svojim večitim odlaskom iz sredine u kojoj su živeli ne iščezavaju potpuno, njihova uspomena živi mnogo duže posle njihove smrti i ona, kao sjaj već odavno ugaslih zvezda, svetli i pokazuje pravac onima, koje nadahnute njenim idealima i dalje idu onim putem, koji je ona počela krčiti.“

clanak 2 verzija (1)

* Tekst je objavljen kao feljton „Brodskih novina“ – ISTORIJSKI BREVIJAR BRODA I OKOLINE, juli 2022.

GROBLJE DUŠEKA NA NADUVAVANJE

   Tako je na kraju svake sezone i stari Rikardo G. je to dobro znao. Čistio je istu plažu četrdeset šest godina i navikao je na brdo opušaka, izgubljene sandale, pokidane kutije keksa i sladoleda, poneku minđušu ili sitniš što se krišom otkotrljao iz novčanika, slomljene sunčane naočare, srču pivskih flaša koju će more već izvajati u nešto što će djeca vriskom proglašavati za smaragd ili rubin, čepove i zgnječene flaše, već izblijedjele tube krema za sunčanje, pakovanja lijekova protiv glavobolje i dijareje, odrvenjenu koru nara, perlice što su krasile nečiji bikini, tu i tamo neki zaboravljeni peškir i kakvu šahovsku figuru čiji vrh jedva viri iz brdašceta oblutaka. Sve je uvijek isto, mislio je stari Rikardo G. Ljudi su veličanstvena bića sposobna za čudesne stvari, ali više od svega oni su mašine za pravljenje smeća. Mijenjaju se samo količine i robne marke. Nekad je bilo više oglodanih klipova kukuruza, sad je više omota od korneta. Nekad je više bilo losiona od kojih koža tamni, a sad pomadica koje od sunca štite kožu, kosu, nokte. Nekad je nailazio na termos-boce, ali nema ih više. Zato je ambalaža coffee to go na svakom koraku. Navikao je Rikardo G. na sve to, na ulogu neupadljivog sporednog svjedoka evolucije.

   Ipak, postoji jedan djelić žala, žalovit i magičan i prepun neispričanih priča, koji starog Rikarda G. iznova iznenadi, obraduje i sneveseli jednovremeno. Na taj komad kopna vjetrovi i struje svake godine nemilice istovaraju lešine dušeka na naduvavanje. Kad čišćenje tog dijela plaže dođe na red, Rikardo G. sjedne, zapali cigaretu i počne da plače. Gleda te odbačene i nasukane tvorevine plastike i gume, šarene kao karnevalska povorka. Posmatra ih dugo, jecajući. I uprkos vodnjikavom, suznom pogledu, on vidi kako su se na nekom od njih voljeli neki ljudi, vidi kako su, rvajući se sa nekim vazdušastim naramenicama, dječaci zadirkivali jedan drugog, kako su uz pomoć naduvanih jastuka djevojčice naučile da plivaju. Vidi ih jasno kao da su ispred njega, vidi sav taj život, ta tijela, čuje kikot i škripanje suvog dušeka i dozivanja i nadimke. I plače, Rikardo G. a ne zna tačno zbog čega. Može biti da stari Rikardo G. plače zbog ljubavi koja ga iznenada preplavljuje svake godine na groblju dušeka na naduvavanje. Ako je tako, možda mu zaista ne preostaje ništa drugo nego da plače, jer šta star čovjek da čini s tolikom ljubavlju?

* Iz zbirke „Nostalgija za nepostojećim“. Objavljeno u „Novinama“ br. 8 IK Imprimatur.

SA GRANICA LITERARNE GEOGRAFIJE: O SJEĆANJU VOJE ČOLANOVIĆA NA JEDNU POPLAVU

U časopisu za humanističke nauke, kulturu i umjetnost „Značenja“ (godina XXXII, broj 74) koji objavljuje Narodna biblioteka Doboj objavljen je rad „Sa granica literarne geografije: o sjećanju Voje Čolanovića na jednu poplavu“.

Rad je dostupan kao pdf preko linka.

Sa granica literarne geografije

Image_00002

HODAO JE MILENKO F., HODAO JE DUGO

Milenko F. pio je jutarnju kafu kada se na radiju začuo muzički in memoriam za nekog gitaristu koji je, prema riječima voditelja, prstima dirao u samu dušu stratokastera. Odgovorio je na nekoliko unukovih poruka, dabome uz pogrešno korištenje emotikona, što je klinca dovelo do urnebesnog smijeha i iznudilo naknadno obećanje da će mu pokazati kako se to ispravno radi, jer on telefone zna u dušu. Potom je odlučio da se spremi i obuče komplet koji mu je na ofingeru ostavila ćerka prošli put kad je dolazila; hlače, košulju, prsluče i sako za koje je ona tvrdila da imaju dušu, premda su demodirani. Gunđala je, prisjeća se Milenko F., kako mu je potrebna nova pegla jer ova samo što nije ispustila dušu. Krenuo je do mehaničara kako bi dogovorio opravak starog automobila, a preporuka koju je dobio od komšije bila je kratka i jasna: idi kod tog i tog, on poznaje takve šklopocije u dušu.

I hodao je Milenko F., hodao je dugo, razmišljajući o duši, zamišljajući tu čas bezobličnu figuru, čas gotovo opipljivu i jasno vidljivu maglinu. Hodao je Milenko F., hodao je dugo, prošavši pored izloga sa bijelom tehnikom, nastavljajući kraj servisa mobilnih telefona, čitave niske blještavih butika, sve do mehaničarske radnje u predgrađu. Onda je zastao i pogledao u omanje groblje ugaslih žmigavaca, napuklih šofer-šajbni, progorenih auspuha i rđavih kočionih diskova što je svakodnevno narastalo u dvorištu. U toj neupotrebljivoj gomili koja sa svakom kišom iz sebe cijedi otrov u zemlju, jedva je primijetio sklupčanog psa. Kratak lanac bio je vezan za trulu školjku fiće na kojoj se još nazirala registarska oznaka nepostojeće države. Kratak lanac za kratak život, pomislio je Milenko F. A gdje je tu duša, gdje su sve te duše, zapita se tiho i nastavi još dugo da hoda van obrisa grada, neznano gdje.  

* Priča objavljena u časopisu Bokatin Dijak, a nalazi se u zbirci Nostalgija za nepostojećim.

OTVORENA IZLOŽBA „REKLAMIRANJE I OGLAŠAVANJE U STAROJ ŠTAMPI“

Izložba „Reklamiranje i oglašavanje u staroj štampi – Ne košta ništa pročitati ovu objavu“ autora Berislava Blagojevića (dizajn plakata potpisuje Srđan Vojvodić) otvorena je 7. jula 2022. u izložbenom salonu Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske. Izložba se može posjetiti u NUB RS tokom ljeta. Više detalja sa otvaranja na ovom linku (video).