SA GRANICA LITERARNE GEOGRAFIJE: O SJEĆANJU VOJE ČOLANOVIĆA NA JEDNU POPLAVU

U časopisu za humanističke nauke, kulturu i umjetnost „Značenja“ (godina XXXII, broj 74) koji objavljuje Narodna biblioteka Doboj objavljen je rad „Sa granica literarne geografije: o sjećanju Voje Čolanovića na jednu poplavu“.

Rad je dostupan kao pdf preko linka.

Sa granica literarne geografije

Image_00002

OTVORENA IZLOŽBA „REKLAMIRANJE I OGLAŠAVANJE U STAROJ ŠTAMPI“

Izložba „Reklamiranje i oglašavanje u staroj štampi – Ne košta ništa pročitati ovu objavu“ autora Berislava Blagojevića (dizajn plakata potpisuje Srđan Vojvodić) otvorena je 7. jula 2022. u izložbenom salonu Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske. Izložba se može posjetiti u NUB RS tokom ljeta. Više detalja sa otvaranja na ovom linku (video).

RAZGOVOR SA MARIJOM PEJIĆ POVODOM KNJIGE „NOSTALGIJA ZA NEPOSTOJEĆIM“

Razgovor s autorom: BERISLAV BLAGOJEVIĆ

U maju mjesecu zvanično smo najavili pretprodaju nove zbirke priča „Nostalgija za nepostojećim” koju potpisuje Berislav Blagojević. Zbirka je zamišljena kao skup proznih minijatura pomoću kojih autor nastoji da istraži i pokaže šta sve može da bude kratka priča. Iz priče u priču, čitaocu se otkriva svijet fascinacija predmetima i pojavama iz svakodnevnog života, poput ragastova, pertlanja, zaturenih računa, odlazaka kod zubara, fiksnih telefona, starih atlasa ili ostavljenih dušeka na naduvavanje – svih onih fenomena koje je tako lako previdjeti ili zanemariti, ali koji, viđeni očima pisca, postaju zameci krajnje dirljivih i pomno promišljenih priča u nastajanju. Nešto više o svemu tome pronaći ćete u novom kratkom razgovoru s autorom.

Kako bi svom zamišljenom idealnom čitaocu objasnio šta možekivati od zbirke Nostalgija za nepostojećim”?

 Čitalac ove zbirke može da očekuje priču o neočekivanom, priču u fragmentu i priče o fragmentima i detaljima. Na jedan drugačiji način, ova zbirka pokazuje da sve može da bude priča. Atmosfera i emotivnost su, čini mi se, ono što se najviše ističe i ono čemu sam dao prednost ispred naracije. U tom smislu, zbirka od zamišljenog idealnog čitaoca zahtijeva dodatni trud – domišljanje i domaštavanje. Naravno, priče funkcionišu i bez toga, ali tek pri takvom čitanju dobijaju puni smisao. Krajnje je nepopularno tražiti ovakvu angažovanost od čitaoca (jer smo naučeni na gotovo i lijepo upakovano i servirano), ali govorimo o idealnom čitaocu.    

Kako objašnjavaš svoju fascinaciju kratkim formama? Kakav potencijal imaju kratke priče, šta im potencijalno fali, kakav osjećaj pogađaju?

– Kratka priča nije toliko moja fascinacija, koliko mi daje prirodan osjećaj boravka na domaćem terenu. Međutim, pokazalo se da i taj poznati teren treba dodatno istražiti, da postoji još poneki skriveni zakutak koji otkriva nove perspektive i vidike. Priče u ovoj zbirci mogli bismo nazvati skraćenim kratkim pričama, jer one to doista jesu. Ipak, potencijal takvih priča nije zanemariv, naprotiv. Kratka priča podsjeća na snagu riječi (koje se danas tako nemilice troše i bacaju u prazno), na to da se sa jednom ili dvije rečenice može reći mnogo, da samo jedna riječ može da bude okidač za lavinu osjećanja. Ovako kratkim pričama (potencijalno) nedostaje raspričanost, ali zato imamo pripovijetke ili romane. Fabularnost je u ovoj formi svedena, ali osjećajnost i paleta ljudskih emocija su u prvim redovima. Nemam ništa protiv šesnaestotomnih epskih epopeja, ali želio sam posvetiti više pažnje čovjekovoj osjećajnosti. Ispostavilo se da je za to ponekad potrebno tek nekoliko rečenica.    

Uspješna realizacija ove zbirke ležtome što priče, ma kako kratke bile, nisu hermetične, štaviše, svaka pričoneobičava jednu stvarnu životnu situaciju. Koliko napora piscu iziskuje to da se u nekoliko redaka prenese i impresija i događaj?

– Uglavnom nisam imao poteškoća u pisanju ovih kratkih priča, mada je u nekoliko navrata bilo veoma izazovno dovršiti ono što sam naumio u okviru ograničenja – naime, jedini uslov koji sam sebi postavio bio je da nijedna priča ne može da bude duža od jedne stranice. Događaj sam po sebi najčešće mi nije bio toliko važan, on je tek scenografija postavljena za drugačije pričanje. Istinsko iskušenje bilo je opisati misli i osjećanja junaka, emotivnu oluju koja se javlja zbog neke uzgredne, svakodnevne i krajnje obične situacije. Tu sam morao da zavirim duboko u sebe i zdenac ispunjen riječima kako bih na sažet ali jasan način uspio sve to da prenesem na papir.

Šta su to nepreboli” jednog pisca koje pominješ u prvoj priči? Šta pisanje ima s tim neprebolima”?

– Tu se zapravo radi o svim onim situacijama kroz koje prolaze (potencijalni) književni junaci u piščevoj glavi. Ti junaci su živi, oni rovare (ponekad godinama!) po umu pisca, proživljavaju sve i svašta, a ukupnost tih doživljaja u jednom trenutku ophrva autora svojevrsnom nostalgijom za nepostojećim i postaje veliko opterećenje, breme koje zahtijeva da bude zapisano. Pisanjem se ti nepreboli – avanture, ljubavi, emotivni lomovi – ne mogu izliječiti, ali se mogu podijeliti s drugima. Pisanjem svi ti junaci i svi ti događaji istinski počinju da žive, jer postaju stvarni ne samo za pisca nego i za čitaoca.    

Iz knjige u knjigu primjećujem tvoju tendenciju da postaneš sažetiji, konkretniji i precizniji. S ovom zbirkom si najsažetiji i najprecizniji dosad. Kako sada gledaš na prethodne knjige i da li si jedan od onih perfekcionista koji bi opsesivno ispravljali i mijenjali samo kada bi imali priliku?

– Oh, naravno da bih neke stvari opisao drugačije! Ali, sve je to dio procesa sazrijevanja jednog pisca. Moj način pisanja jeste da svaku rečenicu pišem kao da je to njena konačna verzija, zato ponekad čitav dan provedem baveći se pasusom od tri ili četiri rečenice. Međutim, to što je u tom trenutku za mene završna (i dabome najbolja) verzija nikako ne znači da bi budućem meni bila podjednako dobra. To je zapravo odlično, jer to znači da je samokritičnost u meni itekako živahna i da rastem kao stvaralac. Što se tiče kratke priče, može se reći da rastem sažimajući.

Da li sve situacije iz svakodnevnog života imaju potencijal da budu književno uobličene? I zašto?

– Da. Međutim, to mora da bude urađeno na jedan poseban način. Ako je nešto dnevnik, onda je dnevnik i ne više od toga. Postoje autori, neki od njih su veoma popularni, koji bjesomučno troše riječi na opise svakodnevnog, na pranje zuba koje se otegne na dvije stranice i slično. Ne volim da čitam takva djela i ne smatram ih vrhunskim dometima. To nije moja borba. Moja želja i moj mali privatni rat koji vodim sa sobom samim jeste pronalaženje drugačijeg načina da prikažem svojstva čovjeka. A to je moguće kroz osmatranje svakodnevnog, ali za to je potrebno zakočiti, stati, gledati, osluškivati, mirisati, dodirivati. Malo je onih, čini mi se, koji imaju vremena za to. Svakodnevica proždire vrijeme svih, pa tako i pisca.

Razgovarala: Marija Pejić

Gdje pronaći knjigu?

Knjiga Nostalgija za nepostojećim dostupna je na našoj internet knjižari, a knjigu možete pronaći i u nekoj od knjižara širom BiH i Srbije s kojima sarađujemo (spisak prodajnih mjesta pogledajte ovdje).

* Razgovor preuzet sa portala Imprimatur.

KNJIGA „NOSTALGIJA ZA NEPOSTOJEĆIM“ PREDSTAVLJENA NA FESTIVALU IMPERATIV

Zbirka priča „Nostalgija za nepostojećim“ predstavljena je tokom posljednjeg dana književnog festivala „Imperativ„. Razgovor sa autorom o njegovom dosadašnjem stvaralaštvu vodio je Branislav Predojević, a posebna pažnja posvećena je knjizi „Nostalgija za nepostojećim“ koju je objavila izdavačka kuća Imprimatur

Nekoliko dana nakon toga, u dnevnim novinama Glas Srpske, Branislav Predojević objavio je i razgovor s Blagojevićem povodom nove knjige. 


PREDSTAVLJANJE DRUGOG IZDANJA KNJIGE „UPOZNAJTE GAGARINA, NAJŠAŠAVIJEG PSA U SVEMIRU“

Početkom 2022. objavljeno je drugo, dopunjeno izdanje knjige „Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru“. Novo izdanje je takođe objavio Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, ali u drugom formatu, sa tvrdim koricama, dodatnim ilustracijama i predgovorom prof. dr Sanje Macure. Prvo predstavljanje ovog izdanja upriličeno je 24. februara u O.Š. „Nikola Tesla“ u Banjaluci.