Sofronije: Danil Ivanoviču, pomagajte ako Boga znate! (sklapa dlanove kao u molitvi)
Harms: U čemu je problem?
Sofronije: Pucam(o) po šavovima! Ovo (ne)sta(ja)nje postaje neizdrživo!
Harms: Šavovi, kažete… Hmmm… (stavlja kažiprst na usne)
Sofronije: I? Imate li kakav savjet?
Harms: Imam jednu malu mudrost koju još uvijek nisam podijelio sa čovječanstvom, a koja bi mogla biti od koristi. (pretura po papirima i sveskama razbacanim naokolo)
Sofronije: Ima li šta za mene? (trlja ruke kao penzioner u apoteci)
Harms: Ah, evo ga! (izvlači požutjelu hartiju iz gomile) Dakle, zapisao sam jednom da su šavovi dobri. Oni nedvosmisleno pokazuju gdje nešto počinje i gdje završava.
Sofronije: Dobri su šavovi!? Šta sad to znači? (zapanjeno/razočarano)
Harms: Nisam baš siguran. Razmislite malo o tome, pa navratite sutra.
Sofronije: Navratite sutra… (ljutito frkće kao čangrizavi penzioner koji napušta apoteku praznih ruku)
(kraj)
Dostupno na: Hyperborea
Berislav Blagojević 
Svi ima da popucamo po šavovima. I to ne sutra. Samo što nismo.
http://agroekonomija.wordpress.com/
Mnooooogo mi se svidjaju ovi razgovori sa Harmsom…slikovito predstavljaju sva naša “(ne)sta(ja)nja“… nestpljivo čekam sledeći razgovor 🙂
HVALA Peščana za lijepe riječi…
Biće još „razgovora“, ne brini 🙂
Lijepo si docarao apsurdnost promišljanja o životnim pitanjima. Čak i najdublje spoznaje ne mogu nas osloboditi okova svakodnevnice.